Hm. Psihodelični pop, rok, kako god, po nekim mišljenjima je najviše od svih pravaca dao rokenrolu. Neko će reći dao je najviše života…
Na stranu to na koje su se ,,mađije”, u određenoj mjeri, oslanjali autori, uglavnom je vezan za period 1965-1970, i kasnije se, nejasno zbog čega, pojavljuje samo u nekim obrisima, ili se njegovi ,,ostaci” sele u progresiv i neke druge faze. Da li je u pitanju to da su iskrenost i posvećenost jedne generacije izgubili bitku sa nadolazećim traumama zapadnog svijeta, koje će se preslikati i na ostale meridijane? Ili je u pitanju drugačije poimanje slobode, borba između njene punoće i želje da se njom upravlja, da se kontroliše… Ili…
Mnogi veliki bendovi samo će se ,,očešati” o fenomen psihodeličnog zvuka, ubacujući u svoje albume, stidljivo, po jednu ili dvije stvari koje su koketirale sa ovim žanrom. Po običaju, mnogo slučajnih prolaznika, koji idu ,,na sigurno”.
Oni koji su vjerovali do kraja, znali su koga očekuju sa druge strane horizonta. Uglavnom, mnogo dilema za jedno obično nedjeljno jutro. Do slobode!
Jovan Jole Vučurović
{youtube}fbT6caXhGuo{/youtube}