Nešto se kreće, malim koracima, mravljim, ali se ipak kreće. U zadnje vrijeme malobrojnim aktivnim crnogorskim alternativnim bendovima je izgleda dojadilo da ih stavljaju u zapećak i guraju u mrak. Rokenrol i dalje traje, na svu nesreću šablonske većine i mutave mase, zatupljene malograđanštinom koju im stručno serviraju pajaci i cirkusanti sa raznoraznih debilnih tv kanala. Naši bendovi dobro su zagrizli. Prvo Gomila Nesklada sa albumom, Zoon Politikon sa EP-em, pa Manitou sa singlom i sada Demodemolls sa albumom (izvinjavam se ako sam nekog izostavio, a u međuvremenu je nešto snimio). Pigs Enemies sadrži 8 pjesama, 2 remixa i 1 live snimak. Da se ne bih služio prećeranim metaforama i kićenjem pojedinih pjesama, jer ovo nijesu svatovi, biću realan i dosadan. Tekstovi pjesama su direktni, sa političko-socijalnom tematikom, puni sarkazma i prezira prema režimskim okovima. Šteta što nema više bendova koji pjevaju precizno i jasno o onome što im smeta i što ih sputava. Primjetio sam da pojedini bendovi bježe od precizne i jasne poruke, kao da se trude dodvoriti publici nekim tekstovima kojima je suština zamotana i uvijena kao sarma. Pričaj kako misliš prijatelju. Najgore mi je kad neki bend napiše pjesmu, pa onda moram da pročitam 10 knjiga nekog filoSofa – smora (kojim se oni oduševljavaju) da bih skontao njenu poentu. Maxe tamo, časti ti.
Demodemolls sam par puta uživo imao prilike da čujem, svaki put u izmjenjenom sastavu, tako da su mi uvijek drugačije zvučali. Nadam se da će se ova, sadašnja postava zadržati, jer funkcioniše odlično. Kada bend kao što je Demodemolls posle dobrog broja pregaženih godina snimi neki materijal, vrlo često nailaze na pokude više nego na pohvale. To je potpuno apsurdno. „Dobro su se $etili više da snime nešto, evo postoje 100 godina” … „Ihaaa, ne znam ni što su snimali, evo sviraju k***u ko ti zna već koliko vremena” – reći će otprilike neki slinavko koji ima kilavi cover bend i kojem je najveća pobjeda da otpjeva na nekom rođendanu karaoke verziju “Here I go again” od bijele zmije. A bjež’ avetinjo. Demodemolls zvuči kao Nirvana u svojim najboljim, ranim fazama rada. Mix post-panka, grandža, nju vejva i agresije u cijelosti prožima ovaj album. Produkcija je prljava, ogoljena i sirova. Baš kako treba i ne bi valjalo ni za milimetar da je bolja. Demodemolls zvuči kompaktno i buntovno. Vokal je pozitivno iznenadio na par pjesama jer me je podsjetio na ikonu Pistolsa, Rottena 🙂 Mislim da bi još jedna gitara bila pun pogodak za bend i da bi doprinjela većoj agresivnosti, ali to je već moj lični afinitet. I da završim sa citatom gore pomenutog pistolsa, koji oslikava ovaj album u potpunosti:
„It’s a repressive society where you can’t be horrible, I’m not horrible, they made me horrible, I’m just honest”…
By: Dabo hate