Donosimo priču iz Dubrovnika, ali ne o razglednicama, moru, turizmu, pa ne i o nemilim stvarima iz prošlosti, već o panku, hc-u i metalu. Kako se ponovo podigla scena i kakvu malu ulogu ima bend iz Crne Gore reći će nam Vedran i Žuro iz organizacije Delumbija DIY, Dubrovnik.
Delumbija kao organizacija?
Delumbija na dubrovačkom dijalektu znači nevrijeme. Delumbija_diy je bučna reakcija na nepodnošljiv nedostatak hardcorea i punka u Gradu.
Koncert Exploiteda 2023. u Zagrebu je bio okidač za buđenje. Inspirirani nastupom tada šezdesetogodišnjeg Wattya, kroz par tjedana našli smo i opremili prostor za probe i iz zabave svirali obrade Exploiteda, Provokacije, Terrora, Hitmana, Mikrofonije…
Uz pomoć udruge Orlando koja nam je ustupila prostor za aktivnosti počeli smo sa organizacijom punk i hardcore slušaonica. Ubrzo je došlo do ideje da se rade svirke, sa stavom “ako nećemo mi, neće nitko”. Naše ambicije nisu velike, zabava i povezivanje sa istomišljenicima sa scene na široj razini jer danas realno, ona nije limitirana na grad ili čak državu u kojoj živiš.
Već EVENT001 je za Dubrovnik bio dobro ispraćen, a za nas je rezultirao prijateljstvom sa ekipom iz benda Mučin iz Podgorice. A takva prijateljstva su razlog da nastavimo ovo što radimo.
Organizacijski, ne želimo biti booking ili osnovati udrugu. Poznajemo dosta kvalitetnih i sposobnih ljudi, a najviše nam znači kad se prijatelji uključe i doprinesu našem radu. Na primjer, jedan od njih nam je uradio logo za delumbiju, drugi ponudio da radi plakate, treći smještaj za bendove…
Želimo da svirke u Dubrovniku ostanu besplatne, diy i bez sponzora. Dobrovoljne donacije na koncertima ćemo kompenzirati pićem po izboru (piva za sve, sokovi za sXe ekipu).
Svjesni smo da nas to limitira u izboru bendova ali ionako smo zainteresirani samo za ekipu koja nije tu zbog materijalne strane ove priče. Očekivanja su nam minimalna, a volje ne nedostaje.
Naš prijatelj Ražnja Brejnkuršlus ima dobar stih da opiše ovo što radimo:
“Ja još imam snage
Ja još imam 150 konja
Pitaš me odakle
Nemam ni ja pojma.”
Hajde da objasnimo malo istorijat dubrovačke scene, ko je svirao, gdje se sviralo…
Žuro: Amo reći da scena u smislu alternative koja nas zanima kreće sredinom 90-ih, s time da vuče korijene iz jake rock/heavy metal scene iz druge polovice 80-ih. Bilo je tu dosta kvalitetnih alt-rock bendova, spomenut ću samo Kulturocid, Koma Baby i punk bend iz moga kvarta Aluminijska doza kao imena čije pjesme i dan danas pamtim. Svirke su najčešće rađene u vidu gitarijada po gradskim klubovima, za toplijeg vremena i na otvorenom kao što su bile legendarne gitarijade na livadici u Uvali. Prava priča kreće 1999. godine sa osnivanjem Udruge mladih Orlando kada lokalni bendovi dobivaju prostore za vježbu i klub za održavanje svirki. Tada je i snimljena kompilacija prvog vala bendova iz stare bolnice nazvana U.M.O.-Bolnica. Iz tog perioda do sredine 2000-ih ću spomenut samo hc i pank bendove a to su the Pressure, Last Caress, Leshinari i Febra. Znači jaka pank scena i ekipa na premalo bendova. Tamo negdje 2004-2005 ta pank priča se pomalo gasi kako su ljudi iza srednje škole krenuli na faks u druge gradove ili se zaposlili. Tako sam i ja krajem 2005. otišao u Sarajevo na fakultet sa nekim osjećajem da je od te cijele generacije ostao samo grafit PUNK’S NOT DEAD na ulazu u staru bolnicu (koji je i par godina kasnije prebojan). Zato ne mogu opisat iznenađenje kad sam tamo negdje 2007. na Skenderiji sasvim slučajno ugledao diy plakat za punk koncert sa dva dubrovačka benda – Dvaes’ kila patata i Loša dijagnoza + sarajevska Totalna rasprodaja. O tome nadalje bolje da govori Veca pošto je on bio dio te priče.
Vedran: Ja sam svjedočio periodu od 2005.kada je mlada generacija skatera i punkera osnovala srednjoškolske bendove Loša Dijagnoza, Dvaes’ Kila Patata i Prijetnja ogledalu. Šteta je da nije ostao neki demo snimak iz ovog perioda. Kasnije su se još pojavile Babe i Teta Olga. Trenutno su aktivni Last Caress, Šporki Makaruli i one man punk spektakl Mate Granfarola. Nedavno, na EVENTU002 nastupili su Šporki Makaruli i Mate Granfarola, a na naše zadovoljstvo svirku je ispratilo stotinjak ljudi.
Uvijek kada pričamo o pank i hardkoru, politika mora biti jedna od tema. Zanimljivo je da je na Eventu br 1. bio crnogorski Mučin. Bend odavde u Dubrovniku samo po sebi je stvar koju su svi koji su u priču ispratili sa oduševljenjem.
Vedran: Punk i politika su neodvojivi, dok sam odrastao i formirao takve stavove slušao sam Kud Idijote, Mikrofoniju, Bad Religion. Žura kad sam prvi put sreo imao je majicu Bad Religiona i automatski sam imao visoko mišljenje o njemu. Zajednička poruka tih bendova je rušenje granica i nazadnih ideja. Svirka Mučina u Dubrovniku je najbolji primjer da smo slušajući nešto i naučili.
“You might not think it matters now, but what if you are wrong?
You might not think there’s any wisdom in a fucked up punk rock song”
Bad Religion (Kyoto now)
U fanzinu Out of the darkness smo pročitali Mučinov intervju i zbog navedenih stavova o Dubrovniku smo se povezali i dogovorili svirku. Uz to, momci rade predobru muziku koju ljudi jednostavno trebaju čut uživo.
To je bio naš prvi event i po tome će nam ostat poseban, a podrška i reakcija dubrovačke ekipe znak je da radimo dobru stvar. Iza te svirke par ljudi se javilo i pitalo kako mogu pomoći u radu delumbije_diy u budućnosti a tu su priliku imali već na festivalu u Sarajevu.
Žuro: Punk je uvijek bio političan, samo ne na način na koji danas neki to prikazuju. Politika u službi sistema koji ne funkcionira, alat uvijek isti – podjeli pa vladaj. Pank je s druge strane jedinstvo, prijateljstvo, snaga, dužnost da ne šutiš i okrećeš glavu pred nepravdom bilo kakve vrste. Pogotovo one sa najviše razine. Zato su podjele u panku na ovakve i onakve po meni gubitak energije. Potraćeni bijes. Budi protiv, ne igraj njihovu igru. Stavi A u O.
Vaša ekipa je bila dobrim dijelom zastupljena i na Forever summer festu u Sarajevu. Kakvi su planovi što se tiče razvitka organizacije?
Žuro: Sa ekipom iz BiH njegujemo odnose od 1189. godine…
Vedran: Veze sa Sarajevom su za nas neraskidive, ja sam tamo rođen, od 2012. živim u Dbk a Žuro je sarajevski student. Sa prijateljima iz Sarajeva dijelimo ljubav prema punku i gradu. Ona je dovela do zajedničke organizacije festa.
Iako slabu, u poređenju sa Dubrovnikom Sarajevo ima scenu, pa je to bio i (moguće samo nama) logičan potez. Ispoštovali smo što smo zamislili kao diy etiku i imali respektabilan line-up bez sponzora. Slabija posjeta nije pokvarila utisak festivala.
Meni je jedan od motiva za organizaciju festa bila želja da u Sarajevu na prigodan način obilježimo 50 godina punka. Uz sve ljude koje smo sreli, upoznali i zabavili se, mogu reći da je cilj ispunjen. Tek nakon reakcija sa raznih strana shvatili smo da ovo moramo raditi svake godine. Za sljedeće izdanje ćemo se prilagoditi realnoj slici sarajevske punk scene i vjerojatno raditi jednodnevni festival.
Govorimo o povratku panka u Dubrovniku. Kada se to uzima u obzir, prvo što pada na pamet jesu mladi, i sa druge strane turizam. Da li ima mladih koji sviraju ili koji bi bili dio organizacije. I da li se dubrovački turistički bum može koristiti u svrhu širenja priče?
Vedran: Na Eventu 001 bilo je nešto mlađe ekipe, iza nastupa jedan od njih je prišao da se upozna s nama i ponudio svoju pomoć. To je meni najbolji detalj sa te svirke. Išao je sa nama u Sarajevo gdje je bio dio organizacije festa i računamo na njega i ubuduće. Nadam se da ovo nije izuzetak i da će ova priča donjeti još takvih poznanstava.
Mladi stalno vide primjere da se kao muzičar koji svira covere po hotelima i restoranima može dobro zaraditi i to im vjerojatno obesmisli underground i autorski rad. Mi ćemo dovoditi drugačije primjere, od mladih bendova koji tek počinju do iskusnih imena koji su svojim radom uspjeli stvorit neku zajednicu oko sebe, pa možda to i koga inspirira za drugačiji pogled na muziku.
Turizam ovome što mi radimo ne pomaže. Ljeti imamo više obaveza, a i lijepo je vrijeme pa su “delumbije” rijetke. Sezona pojačane aktivnosti nama počinje kad turistička sezona završi, ali ćemo sigurno ljeti iznenaditi nekom “bukom” iz vedra neba.
Žuro: Problem angažmana mladih u Dubrovniku je manje-više sličan kao i u drugim gradovima/regijama. Mislim da je to generacijski problem. Sezonski rad u turizmu i priče o velikoj lovi samo još više dovode to do izražaja.
Ako pričamo o glavnim akterima organizacije, svi ste dugo godina u priči. Pa reci mi više o vašem istorijatu i bendovima u kojima ste bili…
Vedran: Kao publika obojica imamo 20+ godina staža. Što po underground svirkama, što po festivalima diljem Europe. Od 2006. do 2012. sam svirao gitaru u sarajevskom hc-punk bendu Totalna Rasprodaja. Od uspjeha benda bi izdvojio podršku BHHC ekipe, prijateljstvo sa Šankom!? iz Zagreba i svirke sa Mikrofonijom, Ofsajdom, Kontrom i na festivalu To Be Punk 2010. sa Vriskom Generacije, Mitesersima, Bayonetsima, Fiskalnim Računom, Cockney Rejectsima… Petnaest godina kasnije, na našem Forever Summer festu Zgro je imao promociju fanzina, a Saka (Fiskalni Račun) promociju knjige uz svirku i drago mi je što smo imali priliku da ih ugostimo. 2011. u Dbk sa Reggijem pjevačem Lešinara smo osnovali Tetu Olgu i nakon par proba imali svirku u Lazaretima. Povremeno se skupimo i odsviramo probu al neke ozbiljnije planove nikad nismo imali. Trenutno imamo novi bend Casey Snaps, više informacija uskoro.
Monte paradiso, Martinska, Vlajternativa to su samo od nekih i dugopostojećih festivala. Da li možemo očekivati nešto slično u Dubrovniku?
To su sve festivali koje posjećujemo i ekipe čiji trud i istrajnost poštujemo. Dubrovnik je previše izoliran da bi razmišljali o većem festivalu, a ljeti nemamo vremena, zato i fest na jesen/zimu u Sarajevu zovemo Forever Summer. Za prvu godišnjicu delumbije_diy u studenom 2026. planiramo uraditi rođendanski festival i možda pozvat The Exploited koji je sve ovo zakuhao. (Smijeh)
Hvala za izdvojeno vrijeme, pratićemo šta spremate u budućnosti!
Hvala na interesu i podršci i hvala DST-u na ovim stihovima:
“Ja nisam gotov i neću stati,
još u meni gori ona vatra!”
ĐorđepunX