Svađaju se đeca do besvjesti baš ispod moga prozora na 35+ stepeni. Ključa asfalt, meni ključa mozak od njihovih nadmudrivačkih frekvencija, jer zna se – ko je glasniji, taj je pobijedio. Makar do one ure, kad se doskočice tipa „jaje koka ti ga daje” ne završe sa ultimat fatalitijem „stavi ga u gaće, da ti bolje skakuće”.
I pored sve nervoze koju su mi nabili ti susjedovi klinci, nijesam mogao da se ne pocijepam od smijeha ovoj pošalici iz doba Jure, koja je degenerativnim genom prenijeta sa idiota na sina i preživjela do 2015. godine. Godine kada samo što nijesmo prešli iz nečega u nešto i kada ta tranzicija skoro pa samo što nije, evo zamalo ušla u svoju završnu fazu.
Nekako igrom slučaja istog tog dana, dječiju upitanost nad smislom ove rečenice, odagnao mi je vremešni Sinan. Stavio ga u gaće čovjek, jelte. Makar tako kažu mediji.
U zemlji u kojoj premise droga i muzičar, bespogovorno dovode do konkluzije sa srcem rokenrola, kiksao je baš Sinan. Davno je to, sada vidimo ne u šali, opjevao Nervozni poštar (koji je bio više rok nego cijela plejada rokera iz zemlje Muja i Hasa, ali su ih slušale seljačine po svadbama i pijankama, pa im nije moglo biti da budu). „Sve je to folk & roll”. I eto u tih par riječi i jedne minimalke stade i sudbina jednog žanra na brdovitom Balkanu.
Nekad smo bili treća rokenrol sila na svijetu, a danas se čudimo što je pao Sinan, a nije neki od ovih „naših”. Nemojte se bojati. Panu i oni, samo što novine o tome ne pišu. Stave inicijale da ne zamaraju čitaoca nepotrebnim informacijama, a sebe ušparaju u wordu cirka sto karaktera njegovog imena, prezimena i titule u bendu. Ne rade to zato što im čuvaju reputaciju. Odavno se zna da takvom supermoći barataju samo regionalni premijeri, ubice koje su avanzovale u red kontroverznih biznismena preduzimača i po koji minister. Po automatizmu tu vijest svi znaju. Čim svira tu narkomansku muziku, pao je, ako nije – pašće! Generalno, ljude više čudi što Sinan nije u gaćice stavio dva rokera koji bi kod sebe krili drogu po želji poslodavca. Ima se, može se.
U međuvremenu sve je zaista postalo folk & roll. Programi regionalnih festivala tek na drugo čitanje otkrivaju prirodu istog i namjere organizatora. Tv stanice puštaju samo ono što je dovoljno ispeglano. Vizuelno naravno. Ionako više niko ne sluša. Radio postoji da pušti poneku pjesmu između seta reklama, pošalica voditelja (ako ga ima) i servisnih informacija. Štampa svoj prostor odvoji za Sinana, a na internetu pošto imate sve na jednom mjestu, pogleda se ono najkraće, sa najviše lajkova, preludim komentarima i, naravno dobrim sisama.
Upravo ovakva situacija je uslovila, pa se na istim top i set listama nalaze autori sa dva kraja muzičke galaksije, ali iz istog atara Cukerbergovog carstva. Puca se na publiku širokom sačmom, pa koga zakači – zakači. Iz ugla krojača tih lista, to je valjda jedini način preživljavanja. Iz ugla muzikofila to je pravi način kako ubiti dobar bend. Staviti ga između dva bljutavila koja pjevaju o zalasku sunca i debeloj ladovini.
U vremenu kada se albumi duže snimaju nego slušaju teško je i smisliti način da muzika preživi. U takvom vremenu svaki novi bend izgleda kao pravljen po izguglanom receptu. Moglo bi to recimo ovako: kašika rundekove sjete, dva zrna rege egzotike, među prste mističnosti ekv-a, miris rime mike antića, trag baršuna vremešnog koena, četiri sise na pratećim vokalima, širok optimistični osmjeh za glavnim mikrofonom. I eto ti bend.
Ne znam za vas, ali siguran sam da je jedini spas muzike van festivala, novinskih naslovnica i redaka i top lista. Oni su možda dobri za širenje pastve, lajkovanje i turističke posjete zemljama koje bendovi ne bi drugačije obišli, za drugo nijesam siguran. Spas nije ni u klubovima. Iz prostog razloga, jer klubova nema!
Potreban je drugačiji sistem. Ivica Osim, poznatiji među narodom kao Švabo, davno je izrekao formulu o razgrađivanju fudbalskog sistema do poslednje cigle. Rasformirati saveze, lige, klubove, pa sve nanovo. Famozni selektor je jedino tu vidio spas. Bojim se da ova naša balkanska muzička bara sve više podsjeća na taj nogometni galimatijas.
U redu, nemoguće je razgraditi sistem, ali se može zaboraviti na njega i gurati svoja priča. Primjera IMA. Treba samo pročeprkati i proslijediti taj gen onom sledećem u nizu. Između degeneracije i regeneracije je razlika ipak samo u jednom slovu.
Goran D.