Nu metal je prilično širok pojam, teško ga je opisati, ograničiti. Zapravo, prije bih rekao da je u pitanju paket pun bendova koje pod tom odrednicom muzička industrija želi da vam uvali i da, naravno, to naplati nego neki zaista novi žanr sa svim svojim karakteristikama. Od gomile smeća i par bisera koji su izašli na svjetlost dana pod tom etiketom čini se da su samo momci iz Sakramenta pod imenom Deftones uspjeli da održe kontinuitet u kvalitetu svojih izbačaja, ali i u komercijalnoj prođi istih. Odmah nakon odličnog “Saturday Night Wrist” albuma koji je izašao krajem 2006. godine krenuli su da rade na novom albumu radnog naziva “Eros” povodom kojeg su konstatovali da će to biti jedno od njihovih najagresivnijih izdanja. Međutim, sudbina je imala drugačije planove. 4. novembra 2008. basista Chi Cheng je doživio užasnu saobraćajnu nesreću nakon koje je pao u komu i u tom stanju nalazi se i dan danas. Nakon ove nesreće Chino Moreno i kompanija su imali samo dva izbora: ili da ophrvani tugom zbog palog brata po oružju prestanu sa radom ili da se izdignu iznad ove nesreće i krenu u nove pohode. Odlučili su se za drugu soluciju. Izdavanje Erosa je odloženo, čekajući Chengov oporavak, a sa novim basistom Serdjom Vegom (Quicksand; koji je inače već na jednoj turneji `99. mijenjao Chi Chenga) započet je rad na novom albumu koji je danas pred nama. Lider benda Moreno je izjavio da nakon tragedije koja je zadesila Chenga album “Eros” nije više predstavljao njihovo stanje svijesti te da će novi album biti dosta pozitivniji u odnosu na prošle. Već sa prvom pjesmom naslućujemo o čemu se radi. Pjesma koja otvara album i nosi ime albuma pravi je dijamant sa svojim opakim rifovima i katarzičnim refrenom koji kroz gitarsku buku provlači nježni vokal Morena dok pjeva “Time will see us realign, diamonds reign across the sky, I will lead us to the same realm”. Nema sumnje da će ova pjesma biti apsolutni hit u mjesecima koji predstoje. Za njom slijedi moćna “Royal” koja kao da se prelila iz prošle pjesme, a bez trenutka predaha prati je “CMND/CTRL” koju nose masivne gitare i Morenova vriska. Konačno mali predah donosi 30-osekundni uvod u zloslutnu, stonersku “You`ve seen the butcher”, nakon koje album još više usporava prelijepa “Beauty School”, još jedno remek djelo sa velikim komercijalnim potencijalom. Zapravo, moglo bi se reći da je u ovoj pjesmi sažeto sve ono što su bendovi tipa Linkin Park htjeli sa svojom muzikom, ali nikad nisu uspjeli. Naravno, i ovdje Moreno isporučuje karakterističnu bizarnu liriku u kontrastu s laganom melodijom “I like you when, when you take off your face, put away all your teeth and take us way underneath, cause you could die if you take it alone…”. “Prince” počinje prilično tiho, sa mračnom bas linijom koja nas navodi da naslutimo buru nakon zatišja, do koje i dolazi u bučnom refrenu i epilogu. Najopasniji rif na albumu načinje pjesmu koja je i prvi singl sa ovog albuma “Rocket Skates”, ne dozvoljavajući slušaocu ni sekundu pauze dok mu se nataloži ono što je već do sad čuo, bacajući ga opet u onu dobro poznatu ultra-agresivnu dimenziju zvuka Deftones-a. Medjutim, već sledeća “Sextape” kida tu agresivnost i vraća nam sentimentalne i melanholične melodije, u nekim momentima zvučeći čak kao neki od audio zapisa sa “Best of Smashing Pumpkins”. “Risk”, “976-Devil” i “This Place is Death” nastavljaju u tom nekom srednje-sporom ritmu karakterističnom za ovaj album koji i zatvaraju. Kada je Moreno rekao da će ovaj album biti pozitivniji defintivno nije mislio na to da će pjevati o Suncu, cvijeću, rijeci i kako je život lijep. Mračna lirika je tu, gruv i opasni rifovi takođe, ali su nove pjesme više atmosferične i melodične, čak komercijalnije nego njihovi stari radovi. Naravno, to ne znači da su loše, naprotiv, Deftones su, i pored tragičih događaja koji su ih zadesili, pokazali da su sposobni i dalje da razvijaju svoj zvuk u nekim novim pravcima, ne gubeći svoj kredibilitet – što je svakako karakteristika velikih bendova. I darovali su nam jedan od njihovih boljih albuma u karijeri.
S. Strugar