Deca iz Vode su cover bend EKV-a nastali oko ideje da se pjesme ovog benda nastave svirati i čuju na sceni u koliko je god moguće originalnom izdanju. Osnovan je NVO, bend aktivno ide na turneje a članova ima podosta i mjenjaju se u zavisnosti od obaveza svakog pojedinca. Povremeno im podršku daju i bivši članovi EKV-a, koji su preživjeli burne devedesete godine. Srđan Todorović, bubnjar na albumima „Ljubav” i „Samo Par Godina za Nas” je za bubnjevima na trenutnoj turneji koja ovaj bend vodi po većem dijelu pokojne Jugoslavije (u narodu se odomaćio naziv „bivše države”, kao da je ljude stid, ili im je neprijatno reći Jugoslavija). Turneja ih vodi od Skoplja, preko Sarajeva, Niša, Beograda, pa čak i do ovih južnijih krajeva, do Nikšića i Podgorice. Vijest da i Žika Todorović svira tokom ove turneje je odjeknula kao grom. Sa dužnim poštovanjem prema bendu, ali njegovovo prisustvo za bubnjevima daje autentičnost i autoritet ovom bendu. Nažalost, Gospodin Todorović nije mogao da prisustvuje koncertima u Crnoj Gori, ali stoji želja da se tokom ljeta organizuje koncert (ili, nadam se više njih) na kojima bi i on bio gost.
Nisam lijepo reagovao na vijest da Žika Todorović neće učestvovati. Njegovo prisustvo je u mojim očima davalo legitimitet cijelom ovom projektu i koncertu. Njegovo prisustvo mi je značilo kao da su tu bili i dali svoj blagoslov i Milan, i Magi, i Firči, i VD i Bojan i svi ostali koji su prošli kroz tu instituciju od tri slova. Znam, jako subjektivno i objesno. Razumite me, i ja sam fan. Osjećao sam se prevarenim, izdan, i odbijao sam da gledam koncert. Nakon inicijalnog šoka i nakon što sam malo razboritije počeo da razmišljam, a ne kao školarac, smjestih se u stolicu odlučen da odgledam i odem doma. Prije same svirke je na platnu KIC-a pušten dokumentarac o Milanu Mladenoviću i EKV-u, kao svojevrsni uvod i nakon malo boljeg razmatranja moram reći da je odličan psihološki uvod jer je publiku u roku od petnestak minuta vratio par decenija nazad u vrijeme.
Bend je na scenu izašao bez ikakve pompe i počeli su da sviraju. Početak je bio težak. Standardno oprezna i tvrda crnogorska publika je posmatrala, slušala i očigledno ocjenjivala – da li ovaj bend zaslužuje našu pažnju. Već nakon nekoliko minuta je postalo očigledno da bend ne želi da bude novi EKV. Iako su cover bend, osjeća se veliko poštovanje koje imaju prema muzici EKV-a i posvećenost ka cilju da se koliko toliko dočara rad tih velikana i tonovi su počeli da miluju dušu a publika je polako počela da pjeva. Meni su u tom momentu krenule suze niz obraze – evo i sada kada se sjetim tih trenutaka. Uskomešale su se emocije koje čuče i ćute godinama, decenijama, a žele da iskoče, da izlete kao Alien iz grudnog koša i urlaju i bljuju vatru. Uz tekstove pjesama „Modro i zeleno”, „Tatoo”, „Stvaran svet oko mene”, „Budi sam na ulici”, „Anestezija” … sjetio sam se benda Rimtutituki, sjetio sam se momenta kada je Rambo prekinuo koncert Bebi Dol i poslao svoju istorisku poruku naciji morona, sjetio sam se tenkova i Milanovih (i ne samo njegovih) pokušaja da se urazumi ovaj suludni narod. Sjetio sam se vojnog roka i svih sati provedenih krišom slušajući kasetu „Neko nas posmatra”, albuma koji me je spasio od ludila i dao mi snage i volje da se izborim sa najtežim godinama. Ove pjesme u interpretaciji benda Deca iz vode su mi dale jedno dugo čekano olakšanje i hvala im na tome.
Bend je prolazio kroz cijelu diskografiju EKV-a i mic po mic su opustili publiku koja je krenula u akciju pod ekspertskom palicom basiste koji je odmah dominantno zauzeo stav na sceni. Bend je uspio da digne ljude na noge i da napravi odličnu atmosferu. Nije tu bilo ni trunke umišljenosti, niti malo tripovanja, samo dobar rokenrol, samo dobra svirka i odavanje počasti muzici i tekstovima jednog benda koji je označio živote miliona ljudi. Svi smo tu bili zajedno sa jednim ciljem – da se EKV-u oda poštovanje i iz ovih čuka i krševa koji skrivaju srčanost i posvećenost. Bend je ispraćen uz ovacije i mnogo ljubavi u nadi da će nas ponovo posjetiti.
Žiko, dođite sa ovim bendom u Crnu Goru tokom ljeta. U Crnoj Gori ima publike i ima je dovoljno i gladna je za dobrom muzikom. I za nas EKV živi i živjeće vječno.
Nikola Franquelli