Kad i kako je nastao bend?
Negdje tamo 93 ili 94 smo nastali… Majke mi više ni sam nisam siguran. Prije će biti 94. godina. Nastao je tako što je Koca odjednom odlučio napraviti bend. Ja sam previše glup da bih došao na takvu genijalnu ideju. Uostalom, priča ide ovako, barem onaj dio kad sam ja ušao u bend. Koca i ja smo išli u isti razred u srednjoj školi.
On je bio prljavi punker i lopov s VBK. Ja sam bio majčina dušica koja je slušala metal. Kažem ja njemu jedan dan: ajd ti meni daj nešto od tog punka da poslušam. Dao mi je Exploited i od tada sam postao punker. Onda smo počeli pit zajedno i tako jedne zgode u birtijetini koja se zvala (i sad se zove) Viktorija kaže on meni da okuplja bend. Veli ima gitaristu, koji naime uopće nije znao svirati gitaru, ali je znao što je rif i kako ga uhvatiti, pa je samim tim za nas bio genijalac, pa je to zauzeto i da li bih ja možda svirao bubnjeve, budući da bi on svirao bas gitaru. Vidio je nesigurnost u mom odgovoru pa me testirao na način da mi je rukama odsvirao California Uber Alles. Nakon mojih sramotnih pokušaja da ponovim ritam upitao me da li bih znao možda svirati bas gitaru. Odgovorih mu protupitanjem: “Kak’ se to svira” i otpijem gutljaj piva? Kaže on: “Po jednoj žici tandrkaš i to ti to”. Da ne duljim, mladi, tada bezimeni bend, dobio je svog basistu. Koca svira bubnjeve. Nakon par probi sa akustarama zaključili smo da bi ipak Koca trebao pjevati i da trebamo bubnara. Nakon par propalih pokušaja sa određenim živopisnim likovima, jednom bendu (Cenzura su se zvali) smo ukrali basistu i uvjerili ga da zna svirati bubnjeve. Zvao se i još se zove Tihomir zvani Pipi. Nakon jedno pet šest godina, kad je Pipi otišao u vojsku počeo nam je svirati Bubi. Inače Bubi je baš bubnjar i tada je svirao s Why staklima, bubnjeve jel. Njega nismo morali uvjeravati da je bubnjar, jer je seljačina. Na žalost, jedan bubnjar je bio previše (iako smo čak jedno godinu dana svirali s dva bubnjara) i teška odluka je pala da Pipija šutnemo k’o kera. Bilo nam je jako teško jer ipak je to naš frend, ali jebiga, muzika nam je jako važna isto. Nakon toga Koca je odlučio da bi svirao i bas uz pjevanje, pa sam ja uzeo gitaru. Nakon toga Koca je shvatio da ne želi svirati bas gitaru i pjevati, pa smo uzeli Igora zvanog Igić da nam svira bas gitaru. To je rezultiralo današnjom postavom i činjenicom da Koca može dobro popiti prije koncerta, jer ne mora brinuti kako će odsvirati bas i uz to još i pjevati.
Zbog čega i hrvatski i engleski naziv za bend?
Zato što smo prvo počeli pjevati na hrvatskom jeziku, pa kad smo počeli na engleskom učinilo nam se zgodnim da to samo prevedemo i to na debilan način sa prezident. Vidi se da smo enteligentni nema šta.
Opet ste se vratili pjesmama na hrvatskom jeziku, šta fanovima više odgovara?
Meni se čini da ljudi više vole pjesme na hrvatskom, ali samo na koncertima i to samo iz razloga da bi došli na stejđ i urlali s nama. Valjda im više paše da urlaju nešto na maternjem jeziku na stejđu nego na nekom poganskom engleskom. S druge strane puno ljudi mi kaže da kod kuće sluša tu i tu pjesmu stalno, a ta pjesma bude uvijek na engleskom, pa zaključujem da valjda kod kuće im se više sviđaju ove na engleskom. Što se tiče dijela pitanja da smo se vratili pjesmama na hrvatskom, nismo. Možda još koju napravimo, ali većina će ipak biti na engleskom, jer je lakše napisat riječi na engleskom. To iz razloga što engleski jezik trpi da napišeš najgluplje riječi, a da opet ne ispadaš zadnja budaletina.
Izašla su i dva spota nešto ranije za “Moja su koljena umorna od moljena” i “Zaboravi”. Reci mi nešto više o tom vizeulnom identitetu.
Na to pitanje bi ti trebao odgovorii Koca jer je on i radio spotove. Ja ću samo opisati spot za Zaboravi jednom malo crticom: Klaustrofobija – strah od zatvorenih prostora. Ideš u birtiju i bojiš se da je zatvorena.
Šta Osijek predstavlja za vas? Koliko crpite inspiraciju iz njega? I reci mi nešto o sceni.
Mnogo nam znači Osijek. Osijek je taman po broju stanovnika onakav kakav nama paše. To znači zapravo malo veće selo. Kao i u svakom gradu (ili malo većem selu) uvijek ima svakakvih ljudi iz čega možete crpiti ideje za tekstove. Međutim, ono što nam najviše paše u Osijeku je mentalitet ljudi. I kad nam je najgore opet ćemo se zajebavati, ne štedeći šale i na vlastiti račun. Zbog toga mnogi na prvu ne skontaju naš smisao za humor. Općenito govoreći, ljudi iz Osijeka i događaji tih ljudi su nam glavna inspiracija za pjesme. Nerijetko još uvijek pričamo o ratu i ratnom profiterstvu.
Što se tiče scene ja moram priznati da sam malo prestao ju pratiti otkako sam postao roditelj. Znam samo isto ono što i većina ljudi zna a to su: This day will burn, Diverzija, Gužva u 16-tercu, Grupa tvog života itd. Čini mi se da metal u Osijeku dobija sve više na pažnji zahvaljujući Warheadu, Stupar projectu i Vortex-u. Jebiga, trebao bi Koca malo dopuniti ak sam nešto zaboravio.
“Farmersko srce” je fenomen sam po sebi. Pjesma prolazi i kod pankera i kod navijača, kome je ona zapravo upućena i namjenjena?
Kratko i jasno, Koca ju je napisao za svog pokojnog oca. Našeg Piciku.
Kakvo je iskustvo svirati sa bendovima tipa NOFX i Lagwagon koji se legende muzike kojom se i vi bavite?
Osjećaj je vrhunski. Pogotovo kad ti nakon svirke još pruže ruku i pozdrave te. Zamislite se da svirate sa svojim idolima, kako u muzičkom tako i u onom ideološkom smisli. Jebiga, te pjesme koje oni sviraju usmjerile su naše živote. Međutim, od svih tih bendova Nomeasno su ipak najveći. Djedice su jednostavno kraljevi.
Kako vi vidite DIY danas?
Evo mojih par razmišljanja o toj temi. DIY princip rada će uništiti sve velike izdavačke kuće ili barem njihov princip rada. Ovo mislim iz razloga što danas uistinu možeš napraviti odličan snimak za jako malo para, a promociju i kupovinu muzike možeš obaviti preko interneta. Kad još uzmemo u obzir da sve možeš besplatno skinuti s interneta onda to dobije i novu dimenziju. Kad bolje pogledaš što rade velike izdavačke kuće to je to. Omoguće ti dobar studio i promoviraju te. I ništa više. Jedini koji mogu odoliti tomu su male izdavačke kuće kao naš Moonlee records s bazom svojih stalnih kupaca koji još uvijek žele da u rukama imaju CD ili ploču, a ne zapis u kompjuteru. Da zaključim, princip DIY je tek sada po mom ukusu jer napretkom tehnologije možeš dobiti dobar snimak za malo para, te ga apsolutno podržavam jer do slušaoca želi doprijeti kvalitetom pjesme, a ne kvantitetom (u smislu koliko će te puta izbombardirati na TV-u da ti određena pjesma uđe u uho). Uostalom DIY je početni princip rada svakog benda i jednostavno rečeno, ako želiš postati malo bolji ne smiješ preskočiti tu stepenicu nikako, jer iz nje se da jako puno naučiti.
Koji su planovi za budućnost?
Planovi su da se ne raspadnemo od alkohola, da napravimo sljedeći album, da sviramo barem dva puta mjesečno, da pijemo i zajebavamo se s ljudima na koncertima, a da se ne rapadnemo od alkohola i da uz sve to zadržimo naše poslove i ostanemo dobri roditelji, dobri muževi, dobri dečki. Skromni smo zar ne ?
Nadam se da se uskoro vidimo i u Crnog Gori, hvala za intervju!
To bi bilo odlično. Hvala tebi i pozdrav svima.
razgovarao: ĐorđepunX