Finci, ko će drugi. Slučajno sam nabasao na bend. Vršljajući po netu vidjeh da su slušani pa da probam. I nije loše vršljati po netu u potrazi za novom muzikom. Uvjek se nabasa na nešto interesantno, iako ne baš pretjerano originalno.
Takav je slučaj i sa ovim albumom benda Dead Shape Figure. Pomalo Dark Tranquility, pomalo At The Gates i pomalo svog pečata i dobije se „Cacoëthes“, jedan sasvim pristojan Melo Death album sa pjesmama koje hvataju pažnju slušaoca sa svojim odmjerenim i iskusnim sviranjem, interesantnim aranžmanima i dobro sklopljenim pjesmama punim melodije. Jedino uši bode to što mogu relativno lako da se povuku paralele sa onim gore već pomenutim bendovima. Možda njima laska, ali na duge staze će ih kočiti. Nadam se da će u budućnosti uspjeti da cjelinu bolje oblikuju jer se osjeća potencijal. On je tu, samo da se malo drugačije oblikuje.
Nikola Franquelli