Kriza je, nema se para, nema se za jest’. Neprestano slušam kuknjavu i zapomaganje. Svugdje gdje se okrenem, samo kuku, samo lele, samo pomagaj. Upravo zbog toga Darzijev “Krivi Horizont” jeste jedan višestrano upečatljiv album. Izlazi u kompletno DIY produkciji, izlazi u vremenu i na prostoru koji niti malo nijesu naklonjeni umjetnosti, a kamoli direktnom i bez dlake na jeziku hip hopu, i izdaju ga momci koji vjeruju u sebe, koji imaju volje, snage i znaju da iskoriste svoj talent, glavu i ruke, i da stvore muzičko djelo, koje možda trenutno nije fizički opipljivo, ali kao što smo svi svjedoci iz bliže prošlosti, itekako može da bude pokretač mnogo neočekivanih događaja. Sve se može kada se hoće, a ovaj album Barskog MC-ja Darzija, uz produkciju i muziku kolege Dvorske Lude, je neoboriv i jasan kao dan dokaz prethodne sentence. Na prvi pogled, album je slušljiv, pitak, ritmovi pomjeraju, ali, to je samo prijatna površina koja će zadovoljiti širu publiku. Kada se zagrebe površina, isplivava sva jačina, energija, snop obuzdanog i usmjerenog bijesa koji je samo malo skriven, dovoljno da dođe do pravih ušiju, a kada udari, za sobom ne ostavlja ranjenike. „Krivi Horizont” je jedan jako mračan album. Kada kažem jako mračan, onda mislim doom i to najcrnji doom, ritmičniji, ali svakako doom jedan kroz jedan. Da li je slučajno ili kalkulisano namjerno, ne znam, ali je majstorski ispalo i da se osjetiti vrlo karakterističan pečat Dvorske Lude, koji je produkciju i zvuk pomjerio za još jedan stepenik naprijed. Teme albuma su svakodnevne priče, dnevna događanja, epizode iz života pojedinaca, politika, ekonomija, marketing, društvo, svijet, jug, sjever … kao da čitate “Vijesti”, ali za razliku, sve su to teme koje Darzee obrađuje sa zastrašujućom britkošću, oštrinom, bijesom i onim jakim gnušanjem nad indiferentnošću okoline i neprihvatanjem servirane realnosti koja pomjera mladost i intelekt. “Krivi Horizont” je jako teško slušati u potpunosti objektivno jer jednostavno svaka sentenca pogađa i nagoni čovjeka na razmišljanje i prosto je za ne povjerovati koliko čovjek uspije da kaže u samo par rečenica. Uzmite za primjer pjesmu “Napaćena, Bolesna, Iskompleksirana Masa”. Ogroman broj pisaca u tomovima i tomovima svojih romana prdoklače i mlate na kilometre a ne kažu koliko Darzee u potezu od 1:21 do 1:58 ove pjesme. Sve što se čuje u obliku ovih rima je istina, naša okolina, svakodnevica, ali nije samo puka priča. Vrlo vješto i jako je akcentuirana društvena moralna dekadencija i Darzee je izbjegao klopku da samo blebeće i kuka. I pored toga što su ovo samo riječi, rime, čovjek je kroz svoje riječi i stav ponudio i alternativu svom ludilu, vrline i istine koje su skoro zaboravljene. Da li je to činjenično stanje, to vam ne znam reći, ali sve navodi na to i itekako uvjerljivo zvuči i zgleda. Vjerovatno postoji neki termin kako da se okarakteriše ova sposobnost, a ako je nema, valja je izmisliti pod hitno, jer Darzee kada rime sklapa nije samo da zvuči, nego jeste hipnotično uvjerljiv – bio bi odličan političar! Šalu na stranu, ovo je još jedno izdanje koje velikim koracima krči put crnogorskom hip hopu i svim momcima i djevojkama koji vide, osjećaju, znaju i nastoje da izmjene sav haos i bolest u kojima se nalazimo. Mislite da pretjerujem? Da li ste poslušali ovaj album? Vrijeme vam je da se pomjerite.
Nikola Franquelli