U zadnje vrijeme rijetko gledam dokumentarce o bendovima jer su postali stvarno dosadni i predvidljivi. Ovaj sam dugo iščekivao i prvo što sam primjetio kada su izašli trejleri jeste da je dosta dobro vizuelno urađen. Kada imate bend kao Cockney Rejects znate da će priča biti zanimljiva.
Početak filma uvodi nas u istorijat benda tj. na koji način su braća Geggus, Mick i Jeff, gitarista i pjevač napravili jedan od najpoznatijih Oi! bendova svih vremena. Priča ima i jaku socijalnu poruku jer su 50’te, 60’te, 70’te i 80’te bile zlatne godine za East End, Wet Ham djelove grada Londona u kojem su ova braća odrastala i živjela. U tom dijelu grada živjela je prava radnička klasa, brodogradilišta su cvjetala, a West Ham kao fudbalski klub je imao velikog značaja za zajednicu koju je sačinjavala i bijela i crna rasa. Većinu filma se priča upravo o socijali, huliganizmu, radničkoj klasi i tome šta je Cockney Rejects predstavljao kada je brodogradnja stala, a East End se pretvorio u ruinu i socijalu. U filmu pored momaka koji sviraju ili su svirali pojavljuje se čuveni britanski rok novinar Garry Bushell koji je jedno vrijeme bio menadžer benda. Tu su i razne zanimljivosti – recimo, o tome kako je bend mrtav pijan gostovao dva puta na čuvenoj emisiji Top of the pops, dok su u publici bili članovi benda UK Subs. Priča se i o tome kako su potpisali ugovore za albume sa čuvenom izdavačkom kućom EMI. I o tome kako se desila najžešća i najmasovnija tuča na jednom koncertu u Britaniji kada su u Birmingemu članovi benda i još nekih par ljudi koji su bili sa njima popili batine i pepeljare u glavu od hrpe navijača iz Midlenda. East End i West Ham su uvijek bili glavno obilježje benda i obratno. No međutim kada je poslije ove tuče Mick Geggus završio u bolnici bend je prestao da radi neko vrijeme kao Oi! pank bend. Bili su zabranjivani a kao paradoks bend počinje da svira hevi metal. I uprkos tome biva na britanskim listama među top 5 metal albuma pored recimo Deep Purple i Saxona. Još jedna bitna stvar je kontroverza koju su mediji povezali sa njihovim radom, a koju su oni naravno raskrinkali jeste to da ne podržavaju nazi pokret kod skinheda i da je to samo bila medijska klopka kako bi ih uklonili sa televizije. U filmu još imamo prikazano zbog čega je Jeff bio najbolji mladi bokser Britanije i šta povezuje pank i boks… Dakle priča koja je zanimljiva, koja je dobro uklopljena i koja na kraju donosi odlične poruke o Oi! pokretu, panku, sportu, biznisu u muzici i mnogim stvarima koje su zadesile ne samo Cockney Rejects već sve pank i Oi! bendove 70’tih u Britaniji.
ĐorđepunX