Student grafičkog dizajna Carlton Ridenhour zaintrigirao je svojom umjetnošću baratanja stihovima producenta i koosnivača etikete Def Jam Rick Rubina. Bacajući rime preko pjesme “Public Enemy Number One” otvorila su se vrata za ekipu koju su osim Chuck D-a činili DJ Terminator X (Norman Rogers), Professor Griff (Richard Griffin) i najpoznatija faca od njih Flavor Flav (William J. Drayton, Jr.).
No, prije nego će krenuti u priču sa Public Enemyem, Chuck D (u ranim danima Chuckie D) će, jednako kao i drug mu Flavor Flav raditi na radio stanici i voditi jednosatnu emisiju. Njegov Super Spectrum Mix Hour je donosio popularne bitove na stanici sa Long Islanda. „Išli bi po komišiluku i skupljali diskove za emisiju“ – sjećaće se godinama kasnije Flavor Flav u jednom intervjuu. Takva emisija je bila jako popularna i isticala se među ostalima. Osim radiom, Chuck D se zanimao dizajniranjem flajera i postera za muzičke događaje, a okušao se i kao strip crtač sa autorskim stripom Tales of the Skind koji je izlazio za novine njegovog koledža Adelphi.
Sredina osamdesetih je donijela jednu od najboljih saradnji u hip-hopu. Chuck i Flavor će prije nego započnu priču Public Enemya raditi zajedno i na projektu Spectrum City koji će neposredno prije formiranja dobro znane rep mašinerije izbaciti dvostruki singl sa numerama “Check Out the Radio” i “Lies”. Negdje u to vrijeme njihov prijatelj i programski direktor radija na kome su radili Bill Stephney je počeo svoju karijeru za Rubinovu izdavačku kuću. Upravo preko njega će Chuck D ući u svijet izdavaštva sa već pomenutom numerom “Public Enemy Number One”.
Bilo je to vrijeme kada je hip hop nakon nekih desetak godina postojanja dobijao na zamahu nošen novom krvlju Run D.M.C-a, LL Cool J-a i naravno Enemija. Uz umjetnost rima rame uz rame išla je i umjetnost semplovanja. Chuck D će se prisjetiti u jednom intervjuu koliko su sredinom osamdeseetih za rep bili važni Akai digitalni sempleri. Ovi gejm-čejndžeri kako ih je nazvao omogućili su im da koriste komadiće i mrvice zvukova iz kojih su stvarali potpuno nove kompozicije.
“Htjeli smo da budemo istraživači, da uzmemo opskurne djelove za koje velika masa ljudi nije znala ili ih je jednostavno previdjela. To nam je išlo u korist. Kao i to da smo imali dvije sobe pune ploča. Popularna kultura se već dugo hranila novim i novim i novim, Znali smo da je masovna kultura preplavljena zaboravom”, pričao je D o ranim danima njihovog poigravanja sa zvukom i bitovima.
Sa druge strane Chuck D je odlično baratao riječima i koristio ih za iznošenje političkih stavova. Jasan ideološki stav koji je probleme adresirao na prave adrese i bez zadrše, brzo je postao popularan među mladim afroamerikancima koji su osjećali da su upravo tamnoputi pripadnici SAD-a – državni neprijatelji broj 1.
Chuck D-ev osvješćujući glas i Flavorova čudna pojava zagolicalli su početkom osamdesetih maštu javnosti, a njihove revolucionarne, političke i socijalne tekstove nijeste mogli zaobići. Debi album, „Yo! Bum Rush the Show“, snimljen je u Hempsteadu i objavljen za Def Jam 1987. Ovaj materijal koji nije ostvario ni približan uspjeh svojih nasljednika je ipak uspio da im prokrči put i kasnije dođe na liste poput one The Source Magazina 100 Best Rap Albums ili dospije na 497. mjesto Rolling Stoneove liste najvećih albuma svih vremena. Naredni materijal „It Takes a Nation of Millions to Hold Us Back“, sa svojom mješavinom abangarde i fanka je postao platinasti.
Kratki intervju sa legendom hip-hopa i osnivačem Public Enemya čitajte sjutra na našem portalu.
DL