Cathedral je jedan od onih bendova koje volite do mahnitosti i možete pretrpjeti svakakva audio preseravanja jer jednostavno kapirate bend, kapirate kako funkcioniše, kako misli, kako diše, i iako ponekad nemate pojma o čemu to oni pjevaju, ipak u dubini osjećate da je to to, da se slažete sa njima, da bi ste i vi isto to rekli, odsvirali, obojili. Hemija, bliskost, ljubav na prvi takt – ili ste u potpunosti ravnodušni. Sredina, u ovom slučaju, ne postoji. Cathedral su uvijek bili bend koji je išao svojim putem, van svih trendova i tokova. Iako su pokrenuli lavinu doom metala i bili jedni od prvih i najboljih doom bendova, nikada se nisu u potpunosti uklapali baš striktno u taj ili bilo koji drugi pravac. U početku je to bio najiskonskiji doom da nije moglo teže i sporije (prvi pravi funeral doom). Vremenom su svojoj muzici dodali psihodeliju i štimunga sedamdesetih i nakon i tog perioda su debelo zagazili u psihodeliju koja se može jedino okarakterisati kao Cathedral music. Uvijek u pohode na neke novosti i promjene, a uvijek tako karakteristični i unikatni. Niko, ali baš niko na svijetu (sem pojedini klonovi) ne komponuje ovakvu muziku, i kao što sam rekao, ili je volite, ili ste u potpunosti indiferentni. “The Guessing Game” ne odstupa niti malo od ovoga i nakon zarazne melodije ili teškog rifovanja, bend skreće u ljubičasto plave lavirinte ispunjene dimom opojnih boja, mirisa, ukusa … i vjerovatno nekih novih čula svojevrsnih jedino ovom bendu. Cathedral nisu lagano štivo, naročito ne posljednjih godina, i treba vremena da se svari ovaj album. Iskreno, bio sam uvjeren da nakon “Endtyme” mogu da svarim sve što ovaj bend izmisli, i malo sam se prevario i trebalo mi je vremena da se probijem kroz čauru, kroz sve slojeve. Do sada bi se reklo da sam oduševljen ovim albumom, ali nije tako. Iako mi prija jednim dijelom, ipak album nije dovoljno ujednačen, malo je ipak previše tripozan. Nije loš, daleko bilo, ali se “The Guessing Game” može u potpunosti svidjeti samo, pa jedino njegovim tvorcima. No, i pored toga, album ima svoje vrlo visoke momente i pjesme poput “Immaculate Misconception” i “Painting in the Dark, “Casket Chasers” ili “Requiem for the Voiceless” su itetakav primjer Cathedral veličanstva. Po treći put, ili volite, ili ste u potpunosti indiferentni i sasvim dovoljno rečeno.
Nikola Franquelli