Već godinama ne vjerujem u koincidencije. Znao sam za Johnny Cash-a još od djetinjstva, ali kada sam saznao da je kantri pjevač, u jednom brzom i kratkom potezu sam izbrisao svaku, i najmanju mogućnost da ga ikada poslušam. Gdje metalac da sluša Cash-a?! A onda, prije nekoliko godina, u vrlo kratkom periodu, Johnny Cash mi se „ukazao” nekoliko puta, najviše na usputnim posterima, po novinama, na zidovima, na TV-u pa čak jednom i na zidu jednog javnog toaleta. Godinu ili dvije nakon toga sam čuo pjesmu „Hurt” (obrada, nije autorska pjesma) i po ko zna koji put se mlatnuo po tintari i sam sebe psovao zbog grešaka mladosti. Bio sam uhvaćen. Istina, nisam preslušao kompletnu Cash-ovu diskografiju za koju je potrebno izdvojiti podosta vremena i strpljenja, niti sam ulazio previše duboko u izučavanje njegove karijere, ali sam danima i noćima preslušavao nekoliko posljednjih albuma koji su dostigli kultni status i po (mislim) četvrti put izbacili Cash-a na vrh svih top listi. Oborili su me. Jednostavno su me oborili sa nogu. Johny Cash me je nokautirao sa nevjerovatnom dozom emocija koje izviru iz svake njegove pjesme, ali i stilom kojim oblikuje tekstove. Te pjesme, ti tekstovi nisu bili pisani za publiku. Bili su pisani za mene. Ticali su se mene lično i osjećao sam, i osjećam ih i sada kao dio mene. Nije mi bilo potrebno da izučavam njegovu karijeru i prošlost. Sve je bilo u njegovom glasu, očima i pjesmama. Ništa više od toga nije bilo potrebno. Znao sam, osjetio sam da mogu da se poistovjetim sa čovjekom.
Pola godine poslije tog događaja, na poklon dobijam ovu knjigu, autobiografiju Johny Cash-a. „Cash” je druga njegova autobiografija. Tržište je zahtjevalo nakon obnovljenog interesovanja za njegovu muziku tokom devedesetih godina i Johny Cash svojim riječima prepričava djetinjstvo, početak karijere, turneje sa nevjerovatnim brojem najpoznatijih i najuticajnijih muzičara kao Elvis, The Highwaymen … prijateljstvo sa Ernest Tubb, Roy Orbison, Jerry Lee Lewis … navučenost na amfetamine koja je trajala nekih deset godina u prvom navratu, i par godina u drugom, raspad prvog braka, veličina i značaj drugog braka, djeca, unuci, praunuci, vjera, putovanja, koncerti, album snimljen u Folsom zatvoru (ne, nije bio zatvaran nego je samo u tom zatvoru snimio živi album. A zašto? Pa čitajte.)
Čisto sumnjam da će knjiga ikoga ko nije barem malo upoznat sa njegovom muzikom imalo interesovati, ali ako osjećate nešto da vas pomjera dok slušate njegove pjesme (ili obrade kao „Rusty Cage” ili „Personal Jesus”) ovo je jedno vrlo interesantno štivo koje prepričava život, uspone i padove jedne doista nevjerovatne ličnosti svjetske muzičke scene, ličnosti koja je ne samo osvjedočila rađanje rock and roll-a, već je i aktivno učestvovala u začeću i rađanju iste. Iz njegovih iskustava proizilaze priče koje su ravne najrazuzdanijoj mašti najvećih pisaca naučne fantastike. Jedina razlika je u činjenici da se to sve i dogodilo u životu Johny Cash-a.
Johnny Cash je u nekoliko navrata tokom pisanja zaželio da mu se život ne okonča u nekoj bolnici, ili domu, već za instrumentima, i san mu se ostvario. Njegov posljednji životni i radni period je bio nevjerovatno plodan, kao uostalom cijeli njegov život, a zahvaljujući Rick Rubinovoj agilnosti u studiju i poznavanju digitalne tehnike, dobila je jednu sasvim novu dimenziju. Autobiografija je papirni oblik jednog od ovih posljednjih albuma.
Nikola Franquelli