Knjiga: Brus Springstin – Born To Run.
Preveo: Dejan Cukić.
Izdavač: Laguna, 2017.
“U zemlji koje je toliko bogata … Nije preterano zahtevati dostojanstven, pristojan život. Koliko će ko dalje napredovati jeste na svakome od nas, ali te osnovne stvari morale bi biti prirodno pravo. … Odlučio sam da će moja muzika oličavati identitet, potragu za značenjem i budućnošću.”
Dvije teme su oblikovale radnju Brus Sprinstinove autobiografije. Njegova karijera naravno, ali i vrlo težak odnos sa ocem koji je bio često hladan, dalek i depresivan. Brusovo djetinjstvo je bilo teško i siromašno, ali je ono u njemu stvorilo nepresušnu glad da se izvadi iz kaljuge i krene svojim putem, pa kud puklo. Znao je da nazad nema ničega, a naprijed … nije vidio, ali je gurao. A pucalo jeste, po njegovim riječima, jer i nakon 5 albuma i sa nekoliko miliona prodatih albuma, i Brus i cijeli E Steet Band su kuburili sa finansijama. Izgleda nevjerovatno, ali u kapitalizmu je sve moguće, zato i citat sa početka ovog teksta.
Brusova autobiografija je opširna, često suviše opširna sa pojedinim događajima koji su do tančina objašnjeni i to donekle odbija čitaoca. Međutim, njegova životna priča je interesantna i poučna, a protkana je onom osjećajnošću, tvroglavošću i iskrenošću kojima i njegove pjesme obiluju. Sve je tu, od djetinjstva i škole, prvog albuma i prvih ukusa slave, prevara i grcanja u finansiskim problemima, preko prekretnice u životu i karijeri, do statusa super zvijezde rokenrola. Brus Springstin jeste jedna od parnih mašina rokenrol idustrije i sve je zaslužio svojim mišićima. Da bi se došlo do tog zaključka nije potrebna autobiografija da se pročita, ali ova knjiga jeste jedan testament upornosti i dijeljenje životnih iskustava.
Brus Springstin je rođen u radničkoj porodici, karijeru je započeo kao muzičar radničke industrije, pa i danas kao veliko ime rokenrol scene, i dalje je dio radničke scene (samo taj jedan mali detalj, karirane košulje koju stalno nosi, je kao pečat i potpis). Nije postao “zvijezda”, još jedan miljenik mainstream medija. Ta njegova tvrdoglavost i mogućnost da prepozna stvarno od iluzornog ga drži visoko u očima svih poklonika rokenrola.
Dovoljno je poslušati njegove albume među kojima nema niti jednog da čovjek kaže da je omanuo. Autobiografija je interesantna za sve koje interesuju detalji, kako je došlo do ovog ili onog momenta u njegovoj karijeri. Pogotovo je interesantan njegov opis živih nastupa benda. To je žila kucavica cijele priče. Živi nastupi, potpuno predavanje muzici i publici, leže u korjenu njihovog uspjeha, pa onda same uspješne pjesme. Bruce Springsteen and the E street band su “work horse” i svaki nastup, bilo pred trideset ljudi ili ispred 160000 posjetilaca na koncertu u nekada Istočnom Berlinu, je isti – ili 100% ili ništa. Taj mentalitet, to ponašanje i ophođenje ih je dovelo gdje su danas a Brus to lijepo opisuje, iako, ponavljam, ponekad suviše opširno.
Čitajući Brusovu knjigu, i ja sam nešto naučio. Htio sam prvo reći da sam se podsjetio, ali ipak biram riječ naučio. Mi koji pišemo utiske o albumima imamo za obavezu da budemo što tačniji i objektivniji. Ako treba pohvaliti, i ako treba kritikovati. Pohvaliti je lako. Kritikovati je kudikamo drugačije, ali može biti mnogo značajnije nego veliki hvalospjevi, samo treba formulisati svoje riječi jer se iza nekog datog albuma možda kriju ljudi koji su, baš kao i Brus Springstin, prošli kroz sito i rešeto, kroz raznorazne nedaće, bili goli, bosi, bez krova nad glavom i gladni, da bi stigli gdje su danas. Na kraju, treba pohvaliti i prevodioca, poznati srpski muzičar Dejan Cukić, koji je svojim fus notama obogatio knjigu detaljima i objašnjenjima iz kojih se vidi svo bogatstvo znanja koje čovjek posjeduje.
Nikola Franquelli