Prošlo je skoro deset godina od nastanka Vrpce do prvog albuma. Dugo ste se vodili singlovima, objavljivanjem pjesama, uvođenjem novih stvari u koncertni repertoar… Šta se promijenilo pa je muzika Vrpce dobila albumski format?
Te su pjesme morale isplivati. Najprostije. Dugo su bile u zapećku. Neke druge nisu ni ušle na album u konačnici, i to je isto dobro. Proći će i preći na sljedeći album, makar neke od njih. Ovih devet su zaokružile naš životni film svih tih godina i s pravom se našle na izdanju, čineći cjelinu.
Kako će se Vrpca dalje odmotavati? S obzirom na to da ste spakovali audio priču, može li se očekivati njen video nastavak.
Uvijek govorim da muziku valja prvo slušati pa tek onda gledati. Ne znam, zaista. Planiranog spota nema, ali se javljaju ideje za drugi, za neku stvar od ovih devet. Vidjećemo već. Film nam vadi prosjek te video forme, možemo i tako da posmatramo. Manifest sastava Vrpca.
A koncerti? Već su krenule svirke, poneki festival… Ima li tu mjesta za vaš bend i promociju materijala?
Na određene festivale nas nisu zvali, a neki drugi se nisu ni održali. Vedrog smo duha pa ipak kontamo da se neki poziv još i desi. A znamo da „jedan poziv menja sve“. Što se same promocije tiče, neizostavna je. Samo još uvijek nemamo da podijelimo tačan info. Čim album iskoči u etar, znaćemo više.
U posljednje vrijeme čini se da je domaća scena malo živnula. Za kratko vrijeme snimljeno je i objavljeno nekoliko albuma. Mijenja li se nešto ili je sve ovo još uvijek po sistemu plime i oseke?
Plima i oseka vladaju zauvijek. U malom društvu poput našeg i malom tržištu, kako se dese promjene tako se isto dešava i izvjesno opadanje kritične mase usljed izloženosti velikoj gomili drugih sadržaja, manje zanimljivih za naš diskurs, naravno. I tako, motivi vjetrenjača odmah nadođu i onda zaduva. Mada, borba je vječna, pa ipak gledamo da prevagne tas sa tom promjenom, i da joj učvrstimo težište.
Vrpca je jedan od rijetkih bendova koji nosi svu autentičnost grada iz kojeg dolazi. Šta je to što najviše inspiriše u Titogradu i Podgorici?
Sve živo što se može zamisliti. Od brutalizma u arhitekturi do plastičnog sladostrašća novogradnje i brujanja motora. Buka koja se emituje je ekvivalent nekom megapolisu. Nadalje, sve žive i nežive pojave starog grada, svi oni putnici koji za prolaz ili odlazak negdje rađe koriste neke zaboravljene rute ili parkove i portune. Sve to još na okupu drži Titograd. Podgorica je već veliki hype.
Atmosfera koju svojom muzikom i nastupima donosi Vrpca je unikatna kod nas. Čini se ni prethodnika ni nastavljača.
Unikatni – zvuči ne tek lijepo, već fakat, istinito. Zahvalni smo na toj rekogniciji. Dobar je i prijatan osjećaj kada uvidite da publika prati i doživljava vašu poruku, registruje ton koji emitujete sa bine. Jer motivi ljubavi i slobode su besmrtni, beskrajni. Volim da mislim da imamo određen pečat koji spaja okupljene i koji oni međusobno prepoznaju i dijele i šire dalje, vrativši ga nama na koncu. Intimno je, pa zato naši koncerti nerijetko zaliče na teatar ili neki performans. Vrpca spaja i čuva.
U regionalnim okvirima vjerujem da bi se publika Darkwooda, Antenata, Obojenog programa, KKN… uhvatila na vaše vibracije. Šta mislite ko je sve u Vrpcinoj „široj porodici“ i ima li planova za upoznavanje sa njom?
Svako ko razbija formu, taj koncept obilježavanja materije. Poređenja prijaju, bez skromnosti. Neke od pomenutih poznajemo i lično i rado se družimo. Ostale bismo takođe voljeli da upoznamo i ostvarimo kontakte. Ne za eventualan proboj nego plasman na drugo, mnogo veće tržište. Svuda je rokenrol na iskušenju, ali ipak pobija i dobija tu smetnju.
Vrpca i njeni elementi ne djeluje samo na muzičkom polju. Prije dvije godine uradili ste i kratki dokumentarni film koji je prikazan na domaćim festivalima. Zanimljivo je da ste uspjeli prvo snimiti film, pa album.
Mi smo kontra svijeta, izgleda. Tako je ispalo. Kada je iz određenih razloga spot usporio svoj rast, mi smo snimili film koji je nadošao kao izuzetno reprezentativan uradak i obradovao nas silno, a i dopunio bateriju za finalizaciju i razradu albuma.
Takođe, objavili ste zbirku pjesama „Prostor zaposijeda tišina“. Koliko se poezija, koja se ukrasi muzikom Vrpce, razlikuje od one koja je ušla u ovu zbirku?
Dobro pitanje. Smatram da je ta linija veoma tanka. Recimo, stvar Srećan Vječan je direktno izašla iz strofe jedne od poema iz te zbirke. Dakle, nema pravila. Ili se desi ili ne. Ja, generalno osjetim, kada krenem da pišem riječi, da li su za muziku ili striktno za poeziju. Ako čujem ton, odmah se desi sonet. Inače, druga zbirka je spremna ali malo baguje njena štampa. Ne bih ulazio u tirade zašto je tako. Ko god je ponešen mojom lirikom, može je pronaći na FB stranici Braco Subotić. Zahvalan unaprijed. Čitaocima veliki pozdrav i sve želje da se izbore što je moguće konkretnije, bez trvenja. Živjeli. Vrpca je tu!
🔔 Subscribe: https://bit.ly/3iAuubl
👍 Facebook: https://www.facebook.com/bandvrpca
👍 Instagram: https://www.instagram.com/bandvrpca/
👍 Spotify: https://spoti.fi/3AxU07w
DL
foto: Boško PURIĆ