Kažu kada su javili Šešelju da je umro Bowie on je izjavio: „Bouwi me kuwac”.
Nama je prvo bio šok. Pa smo se napili. Onda smo se dogovorili da ćemo ići na grob pošto nismo uspjeli otići na koncert. Pa se on spalio. Pa smo se mi sjebali.
U međuvremenu Iggy Pop je najavio turneju. Kupili smo karte za koncert u Berlinu. To će biti drugi put da gledam Iggy Popa. Prvi u Berlinu. On je izuzetno karizmatičan lik i isplati se otići vidjeti ga uživo. Već smo uzeli avionske karte. Putujemo preko Zagreba.
U Zagrebu sviramo idući mjesec, a neki dan na probi smo otprašili “I’d rather be high”. Izabrali smo nju jer nas je probudila jedno jutro u Međugorju, u nekom hotelu, na putu između dvije svirke. Želimo da je ubacimo u set na tom koncertu…
{youtube}3JuagF-Eq2A{/youtube}
U svakom slučaju, ova godina izgleda kao sjajna godina za muziku. Čeka nas dosta dobrih albuma.
Blackstar sam preslušao nekoliko puta. Ne pretjerujem. Uživam. Ona zadnja me ubija. Valjda zato što je zadnja.
Mislim da nema potrebe da pričam o tome kako sam otkrio Bowiea i koji albumi su mi najdraži. On je uspio da dotakne bezbroj ljudi na bezbroj načina. Svako ima svog Davida za kojeg misli da je bolji od onog drugog. Mislim da je upravo ta činjenica ključna u mojem divljenju prema njegovom djelu.
Ali gdje smo sad? U Sarajevu sam nedavno skupio sjajnu ekipu ljudi koja radi na jednom projektu vezanom za Bowiea. Nije u pitanju muzika. Postalo je jasno da je on više od same muzike.
Na kraju, mislim da smo imali sreće što smo živjeli u isto vrijeme kao on. U isto vrijeme kao Lou Reed, Iggy Pop. Mi imamo priliku da onima koji dolaze poslije nas prenesemo ono što smatramo bitnim. Da im prenesemo ono u čemu smo uživali. A ne postoji bolji način nego da sa uživanjem nastavimo ma gdje bili.
Vedad Trbonja