Artan Lili! „Oduvaće vam glavu!”, „Otkida!”, kao da odjekuje Kraljica Srca. Novi zvuk i novo ime je u gradu. Samo ime kao da je došlo iz glave ili pera Luisa Kerola.
Ono daje sliku suptilnosti, senzualnosti, koje evocira floralnost i/ili ženstvenost, čistota lilija, koja u sebi ili krije ili emituje eteričnost, možda i samu esenciju ludila, pogleda koji se suočio sa nesagledivim i kao takav ostao s one strane ogledala, nasuprot onom koji se reflektuje u njega. Ipak, ta psihodelija teži doprijeti do svijeta! Tu postoji taj sastavni i bitan dio sintagme te, ta civilizacijska tekovina, kao što je „artan”, kao neka vrsta „kontrolisanog ludila”. Pitanje je samo, s kojim svijetom želi da se spoji, da dopre, sa ovim koji se reflektuje, kroz „prihvatljivost” kojom artan čini shizofreniju za „normalan” svijet, ili onaj drugi, koji je sama refleksija svijeta, kao njegova utvara, ukoliko se artan troši sporta radi. Jedan zalogaj te smanji, drugi te poveća, kako to već biva.
I sam Bojan Slačala (vokal, bas), u intervjuu koji je vodio Dragan Ambrozić za magazin Vreme (br.1255), priznaje da je prepoznao hemiju imena, kada je sa Markom Barišićem (Stuttgart Online) ugledao taj natpis/grafit na zidu željezničke stanice u Kumanovu. Kako su kasnije shvatili, ipak je bilo tek nasumično napisano ime i prezime, i to ne žene, već nekog muškarca, albanske nacionalnosti.
Podudarno sa tom „slučajnošću”, tekstove koje izvodi Artan Lili, pisane u ženskom rodu, piše upravo frontmen Bojan Slačala. Bojan, samostalni umjetnik po statusu (dipl.likovni umjetnik), poznat je muzičkoj javnosti po svom bendu Stuttgart Online, kao dio tzv. „Nove srpske scene”. Sa njim smo razgovarali o fenomenu Artan Lili, bendu koji je za samo godinu dana postojanja napravio potpuni bum. Njima je pošlo za rukom da sa pjesmom Ako stanemo tu debituju na prvom mjestu Diskomera, najdugotrajnije i najrelevantnije domaće top liste, koja se emituje već četrdeset godina na radiju Studio B (što se nije davno desilo, a pošlo je za rukom još Bijelom dugmetu, EKV-u i KAL-u). Artan Lili, koga čine Bojan Slačala (bas, vokal), Marko Ajković (bubnjevi), Dragan Knežević (gitara, prateći vokal), Romana Slačala (vokal), održao je i nedavni koncert (13.02.2015.) pred beogradskom publikom, u prepunom Kulturnom centru Božidarac, čiju binu je podijelio sa svojim saborcima, bendom Nežni Dalibor.
Interesovanje za jučerašnji koncert u Božidarcu je bilo veliko. Tome svjedoči posjećenost, dobra reakcija publike koja je pjevala sa vama. Koji su vaši utisci, jesu li vam ispunjena očekivanja?
Ne očekuj ništa i provešćeš se bolje – i baš kao u ovom Štutgartovom stihu, ostade 150 ljudi na ulazu bez karte. Mislim, drago nam je da vlada toliko interesovanje za nas i da će da potraje dugo, dugo.
Nakon ovog koncerta zakazali ste koncerte i za Novi Sad i Zagreb, možda i još neđe. U nekoj izjavi za medije, rekao si da bi volio da nastupite i u CBGB i Sava Centru. Postoje li izgledi da ipak ostvariš san za SC, tako što ćete otvoriti ovogodišnji FEST?
Ta ideja je još uvek na nivou glasine pošto još nismo dobili zvanični poziv. Videćemo da li je to posledica stihijskih postupaka organizatora ili za sve još ima dovoljno vremena. Ja se svakako, najviše pouzdajem u kvalitetnu, pravovremensku organizaciju, a FEST je veliki događaj koji bi trebao da ima taj ozbiljan organizacioni faktor. Videćemo, opet ponavljam, Ne očekuj ništa i provešćeš se bolje…
{youtube}45b3DaXp2lY{/youtube}
Postojite svega godinu dana, uskoro ćete i da zaokružite/objedinite prvi album, a već ste postigli ogroman uspjeh. Da li su vam ispunjena očekivanja ili ste možda i zatečeni brzinom kojom se sve desilo, s obzirom da na ovim prostorima sve što se postiže sopstvenim trudom i vjerom, obično teško krči sebi put, posebno kad je u pitanju alternativna kultura, čija infrastruktura je sve manja i manja?
Neka ljubav vuče stvari, nema love al’ ne mari…
Jedan zaista snažan kreativni impuls nas tera da istrajavamo u ovome što radimo, najbolje što znamo. Entuzijazam, kontinuitet, ljubav. Dali smo sve od sebe da bi grupu što pre postavili na nivo održivosti i funkcionisanja u nenormalnim uslovima za to. Nekome sa strane to izgleda neverovatno, ljudi se pitaju ko stoji iza nas i ko nas gura, ali ponosni smo što su to naše pesme preko kojih smo stigli do svega… neka tako bude i dalje.
Odlučili ste se da sukcesivno objavljujete singl za singlom, dok ne zaokružite album od dvanaest pjesama. Koliko ta tržišna uslovnost, kao (stari, vintage) način rada utiče na cjelokupno djelo? Koje je tvoje mišljenje o (opstanku) albumu, kao formatu, koje je njegovo mjesto u budućoj muzičkoj istoriji? Koje su šanse da opstane kao „roman”, a koje da se održi kao „zbirka pripovjedaka”?
Mislim da je to neki ciklus sličan kruženju vode u prirodi, uslovljen trenutnim impulsima muzičkog tržišta. Trenutno taj impuls ne dozvoljava veliku količinu informacija na jednom mestu, što znači da je singl glavna forma trenutno.
E sad, glavna fora je što smo mi u okviru već postojećih platformi za slušanje muzike https://artanlili.bandcamp.com uradili jednu inovativnu stvar, a to je da nudimo singl po singl uz što je moguće više video spotova za to i tako proces objavljivanja albuma traje oko godinu dana. Tako grupa postaje sveprisutna i nema šanse da vas publika ne primeti, naravno, ako to što radite ima kvaliteta i smisla. Sigurni smo da smo prvi koji su to uradili i ponosni smo na to.
Svirate noise-pop, tekstovi su vam auterefleksivni, opisuju iskrena stanja i situacije kroz koje prolazite kao individue, ili koje dijelite zajedno, kao grupa i kao prijatelji, koje uglavnom potiču od teškoća i problema, sa samim sobom ili sa ostatkom svijeta ili nepobjedivom konstantom vremena, elegičnih stanja iz kojih se pročuje usklik rješenja u vidu istrajnosti, truda i neodustajanja, koje šaljete. To se pokazalo kao dobra perspektiva narativa, nešto s čim se lako slušalac može poistovijetiti. Kolika je slučajnost u tome, a koliko svjesna odluka u odabiru stila? Kako gledaš na angažovanost umjetnosti/muzike? A kako na to da je današnji čovjek (mlad, srednjovječan, star) okrenut samo svojim problemima i da ne uviđa isti imenitelj tih problema sa ljudima oko sebe?
Život dok se živi, u životu treba učestvovati, sa svim što on nosi sa sobom. I tačno je, tekstovi reflektuju stanje na terenu i ideale kojima težimo. Proživljene situacije su te iz kojih crpimo materiju, zato su tekstovi pesama ubedljivi, što dovodi do lakog poistovećenja sa njima. Nema tu namere, nas nešto tera da to što radimo, radimo tako kako radimo.
{youtube}6bvMV1vjJ5k{/youtube}
Na ovom albumu ste sarađivali sa dosta ljudi, koje vrijedi pomenuti. Ipak, kad je riječ o pop zvuku, odnosno o produkciji, čini mi se da je dosta doprinijela saradnja sa Petrom Rudićem (Studio Destilerija, grupe Mravi, Svi na pod).
Da se razumemo, bez pomoći naših prijatelja, velikih entuzijasta kao što smo i mi, ničega ne bi bilo. Oni su ti koji su zaslužni za veliki deo uspeha naše grupe. Naravno, da nije bilo naših pesama da nas spoje ništa se ne bi desilo. Njima dugujemo mnogo, zahvalni smo do neba ali očekujemo i dalju podršku, na uzajamnu radost i zadovoljstvo.
Scena već neko vrijeme počiva na odnosima prijateljstva, porodice sačinjena od prijatelja, istomišljenika, saboraca. Svjedoci smo i stalne saradnje u vidu supergrupa (Škrtice, Nizbrdo…). Kako vidiš takav oblik strukture uređenja scene, bez adekvatne zastupljenosti u javnim medijima, državne i međudržavne saradnje (kulturne politike), koja uglavnom zavisi od festivala?
Uglavnom se sve radi onako kako se mora i često može ili tako ili nikako. Mi biramo tako. Sve je do nas samih i našeg opstanka u cilju realizacije što većeg broja kvalitetnih kulturnih sadržaja. To je odgovornost sa kojom nema šale.
Festivali su druga priča. Oni nemaju mnogo veze sa kulturom. Traju nekoliko dana i uglavnom im je interes da profitiraju što je više moguće u najkraćem mogućem roku, često preko loših odnosa sa izvođačima od kojih zavise. Samim tim nisu stvar od velikog interesa i značaja za kulturu. To vam je kao da se interes postojanja Narodne banke svede na menjačnicu na Slaviji.
Likovni si umjetnik, baviš se fotografijom, kao i tvoja supruga Romana (vokal, Artan Lili), vizuelni element u radu Artan Lilija se da primijeti. Koliko vam je to važno i koliko obraćate pažnju na multimedijalnost u radu benda?
Trudimo se da svi zajedno inkorporiramo u bend sve ono što mislimo da je korisno za njega, naravno, uz lični impuls koji imamo prema bavljenju vizuelnim stvarima… mislimo da je to sve jako bitno i da stilski povezuje priču o bendu u jednu skladnu celinu.
Koliko imaš vremena da se baviš Stuttgart Online pored rada sa Artan Lili?
Svo vreme kad se ne bavim Štutgartom, ja se bavim Lilijem i obrnuto. Nema razlike. Niko me ne tera. Ja to volim i imam snage da se izborim za sve.
Koji su budući planovi Artan Lilija?
Sve isto kao i do sada. Novi singl-spotovi i nove radosti pri realizaciji istih. Koncertne aktivnosti pre i posle studijskih.
Možemo li vas uskoro očekivati u Crnoj Gori?
Svako ko ceni naš rad dovoljno, može da nas očekuje bilo gde pa i u Crnoj Gori. Bilo bi nam veliko zadovoljstvo.
Katarina Vujović
{jathumbnail off}