Gary Moore je preminuo prije deset godina. Čini se kao juče. Jedan od njegovih bližih saradnika i prijatelj, Bob Daisley, na sedmoj godišnjici od smrti Gary Moora objavljuje ovaj vrlo osjećajan album na kome sviraju/pjevaju neki od najvećih imena rokenrola i koji su u ovom ili onom momentu svirali sa njim od Thin Lizzy na ovamo. Tu su Johny Sykes, Steve Lukater, Don Airey, Glen Hughes, Doug Aldrich, Steve Morse, Joey Lynn Turner, Ricky Warwick … uh, stvarno impozantna lista imena koja je mnogo duža od ove što sam ja ovdje stavio, a pojavljuju se i Gary Mooreova dva sina Gus i Jack. Na albumu je predstavljeno 13 pjesama koje su iz cijelog Gary Moore solo perioda i pojedine su maestralno obrađene, poput „Nothing’s the Same“ gdje su uveli violončelo koje se idealno uklopilo u atmosferu pjesme. Pa „Empty Rooms – nisam očekivao da će je ovako dobro obraditi. Sve u svemu, ovim albumom Bob Daisley je na najbolji mogući način odao poštu jednom velikanu gitare i rock scene i kao što je i sam napomenuo “I didn’t set out to recreate anything that Gary had done, or to compete in any way, these arrangements and performances represent a hats off to Gary and nothing more. Long live the memory of Robert William Gary Moore”.
Nikola Franquelli