Režija: Shane Dax Taylor
Uloge: Cris Cristoferson, Val Kilmer, Hillary Duff, Dwight Yoakam
Nakon što je proveo 40 godina u izgnanstvu E. F. Bloodworth se vraća kući, ženi i djeci koju je ostavio prije toliko vremena. Na ovoj konstrukciji i navodno komplikovanim odnosima unutar familije, ali i u najbližem okruženju počiva prvi veliki film tridesetpetogodišnjeg Shane Dax Taylora. Njegov prvijenac „The Grey” je prošao nezapaženo, što će se i pored imena poput Kris Kristoferson, Val Kilmer, Dwight Yoakam i Hillary Duff desiti i njegovom nasljedniku, filmu “Bloodworth”. Južnjačke priče o muzici, alkoholu, ženama i porodici toliko puta prežvakane, da ni knjiga William Gaya „Province of Night” po kojoj je rađen film, pa shodno tome ni sam film ne uspijevaju donijeti nešto novo. U gomili sličnih filmova, ovaj se svakako ne izdvaja. Ako već treba gledati film o posrnuloj kantri zvijezdi, (za koju se ispostavi da to baš i nije) bolje da to bude „Crazy Heart”. Ako vas interesuje američki jug, u ruke uzmite grafičku novelu „Preacher” dvojca Enis – Dillon. Jedino na šta nas film na samom početku ne upućuje je koliko će njegov kraj biti sa jedne strane crn, a sa druge banalizovan i razvodnjen. Grijesi očeva idu na dušu sinova. Patetika porodičnih odnosa se nadograđuje iz momenta u momenat i uspijeva zablistati samo u jednom trenu kada jedan od sinova najstarijeg Bloodwortha, ubistvo oca prepušta sinovcu, jedinom ispravnom muškom izdanku loze Bloodworth. Valjda ova igra riječi samo u ovom momentu maskiranja osvete pokrovom eutanazije, ima smisao u ovom filmu. Taylor je ipak uradio jednu dobru stvar. Podjela uloga W. Earl Brownu (koji potpisuje adaptaciju Gayove knjige), Kilmeru i Yoakamu je odlična. Iako je njihova minutaža mala, sva trojica su, onoliko koliko im je režiser dopustio, uspjeli u svojim ulogama. Naročito vidno podgojeni Val „The Saint” Kilmer. U filmu prepunom klišea, nije začuđujuće što se kao muzički supervizor pojavljuje T Bone Burnett. No, da se ne ide oštro na tek oprobanog filmadžiju. Sačekajmo još jedno ili dva ostvarenja, pa da se da konačni sud. No, ako čovjek rođen u Kentakiju ne uspijeva publici bolje prenijeti dobro poznatu priču iz svojih krajeva, mjesta za sumnju svakako ima.
Bloodworth
