Bjesovi, Nk pub 7. 4. 2013.

bjesovinkpub

Ima li šta ljepše nego kada shvatite da nijeste dio sanatorijuma koji se sinoć (sudeći po fb i twitter statusima i portalima) bavio procentima, krađama i podjelama. Kada shvatite da ste bili dio grupe od par stotina istomišljenika koji su se uz Marinka i njegove Zle duhe izdigli iznad svog blata (da ne kažem gliba) koje neminovno na površinu izbacaju noći poput sinoćnje.

Nešto prije jedanaest sati zagrmjelo je u nikšićkom pabu, jedinom mjestu gdje se još može čuti kvalitetna živa svirka u ovom gradu. „Vraćam se dole” i sve je bilo jasno. Do završne pjesme „Bolje ti”, Bjesovi su vladali atmosferom i davali pravi ritam cijeloj večeri. Podignu do uzaviranja, a onda lagano spuste atmosferu. Sve nekako na tihoj vatri, pa onda opet eksplozija uz „Kišu” ili „Ime” ili neku drugu audio bombu.
Treba li pominjati da je lokal podsjećao na kutiju šibica. Možda i treba. Iako su se organizatori i do sada trudili da dobrim imenima obraduju svoju publiku, na ovaj način im to do sada nije uspjelo. Za nepuno godinu dana postojanja pub bilježi dosta dobrih svirki, ali nešto ovako… Možda pretjerujem, ali mislim da će ovo mišljenje podijeliti svih par stotina prisutnih, ovo će se teško ponoviti. Singalong, kolektivna groznica i neki nesvakidašnji pozitivni naboj je ono što su krasili nastup ekipe iz Gornjeg Milanovca.
Ko bi rekao da je ovo za više od dvije decenije postojanja tek treći nastup benda u Nikšiću, odnosno prvi klupski. Neka me neko ispravi ako sam se zabrojao. Još kao klinca su me kupili nastupom na obližnjoj tvrđavi. Slika „pomahnitalog” frontmena koji baca kamene blokove sa ivica tvrđave je nešto što se ne zaboravlja lako. No, možda baš zbog toga što su Bjesovi ipak bend, po mom mišljenju za zatvoreni prostor, ovo sinoćnje čudo je imalo nešto više i od ove svirke na Bedemu i od one, takođe fenomenalne na festu na jezeru.
Ono što je pomalo kvarilo utisak je premala bina, pa se ponovilo da neki od muzičara statiraju u publici. Ovo je posebno izgledalo „čudno” sa gornjeg sprata lokala. Doduše, sedam članova je ipak zavidna cifra i već razmišljam kako će se rasporediti večeras na podgoričkoj bini. To ću svakako provjeriti, ako je koja karta uopšte preživjela.

Saša