Bend oko koga se lome koplja. Pank i Oi! puritanci koji su ih odavno otpisali i novi fanovi koji vole njihov progres. Sve u svemu to ni po čemu nije više onaj stari bend, osim solaža koje su i dalje prepoznatljive. Ipak bend je napravio zapaljiv i zanimljiv album. Ovo je klasičan primjer kako jedan bend isključivo svojim hitovima u kojima se prepoznala masa za 10 godina postaje od lokalnog, globalni fenomen. Zanimljivo da je pjesma koja ih je vinula u nebesa London skinhead crew, a kod njih više londonskog ništa nema, sem sjećanja. Članovi su englez-poljak, italijan, meksikanac i gitarista – ko zna odakle. Nego, nije ni to toliko važno koliko taj fenomen uspjeha koji im dostina ne prašta. Međutim oni sebe i dalje zovu Oi! street bendom, i nastupaju na većini bitnijih rok festivala u svijetu. Za neke prave svjetski proboj Oi! muzike, za druge komercijalizuju ovaj žanr još više. Nemam problem sa njihovim uspjehom, ali stvarno se može dovesti u pitanju žanr. Ovo je prije neki pank rok album, naravno sa njihovim šmekom. Prvo što mi ne ide uz Oi! street je ovako dobra produkcija. Naravno nije to loše, kad bend želi takav zvuk, ali prosto uz ovo što oni rade, prepeglanost ne ide. Možda je problem u meni, jer ne mogu da prihvatim da danas gro bendova zvuči slično ili isto. Nisam ni taj koji nužno želi da stavlja u koš i žanrovski uklapa bendove, ali za neke podžanrove rokenrola ovakva produkcija ne ide i tačka. Studio u kojem se snimao album je Soundlab kod lika iz Millencolina, i normalno je da je produkcija ispala takva. Pored toga pjesme su sasvim korektne čak i iznad prosjeka i tu oni drže svoj kvalitet. Ništa novo, ništa pompezno. Čak iako duge, pjesme dobro drže pažnju i nisu dosadne. Ten years – pjesma koja govori o jubileju, je odlična i nju su nedavno predstavili spotom sa live nastupa. Live it up je brza melodična pjesma, gotovo ne mogu a da ne primjetim da je snimljena na insistiranje lika iz Millencolina. Ticking bomb je dobra pjesma, sve to u okviru njihovog mid tempa sa melodičnim temama i solažama što im najbolje ide. Najbolja, pjesma koja podsjeća na njihove početke i rane radove i ono zbog čega ih je pratilo dosta ljudi je Three points. Navijačka himna. Album zatvara balada Too soon. B&G najviše svojom karijerom predstavljaju evropski odgovor Rancidu, a vidim da ih mnogi prate, kao recimo Grade 2. Sve u svemu mislim da će ovaj album dovesti još brdo fanova, turneja i festivala, da će ih još više old skul likova liferovati, međutim tako je sve u životu ni crno ni bijelo.
ĐorđepunX