Bewitcher rade isto što i Venom rade već više od 40 godina. Jedina razlika između onoga što Bewitcher rade danas i Venoma sa druge strane, leži u tome da su Venom bili (i jesu) mnogo brži i beskompromisniji u svom prilazu muzici. Brzina nije problem. Beskompromisnost jeste. Jasna mi je želja da se oda priznanje velikanima. Jasna mi je želja da se svira nešto slično. Jasno mi je da za malo dobre muzike ne treba mnogo filozofirati. Svakome treba da bude jasno da činjenice, stavove i rad treba staviti sve na svoje mjesto.
Najveća zamjerka Bewitcher i svim sličnim bendovima nije na komponovanju. To nikako jer, barem u slučaju ovog benda, za ovakve pjesme bi „mnogi dali kilo svog života“. Ovo su sve dobre pjesme, pune ritma i dobrog rifovanja, ali im nedostaje jedna komponenta – živost. Gdje je stav, gdje je bijes, gdje je ona energija koja izbija iz najmanjeg atoma svake pjesme. Ovo su politički korektne pjesme, ništa više. Gdje je razorna moć npr. živog studijskog snimanja. Što se desilo sa tim vidom snimanja? Je li zaboravljena sposobnost, demode, što je u pitanju? Pa ne sviraju Bewitcher ultra komplikovane partiture za koje je potrebno nasnimavati hiljadu layera. To je par instrumenata, glas i deri prijatelju. Jeli to nemoguća misija?
Prije 30 i kusur godina su Venom počeli sa ovom pričom. Bili su dočekani na nož a oni su se branili da je to sve fantazija, da je to kabare, samo igra, što u osnovi i jeste. Danas je horda bendova koja nastoji da budu kao Venom i svi se trude da ostave utisak da su oni naj ovo, naj ono … a sve je to samo kabare. Ima naravno i onih koji su i te kako ozbiljni, ali oni nisu predmet ovog teksta. Bewitcher su jedan od onih bendova koji muzički dobro zvuče, na ovom novom albumu imaju pregršt jako dobrih pjesama, ali satanic look im pomalo smiješno stoji. Metal Bolivud? Pogledajte spot za pjesmu „Electric Phantoms“ ili „Mystifier“. I pored dobrih pjesama, po mom skromnom mišljenju, ima malo previše kompromisa.
Nikola Franquelli