21. vijek je, a faktički – prelaz iz 19. u 20, bar kako stvari stoje što se kulture u nas tiče. Kulture počevši od one najosnovnije „Dobar dan”. Da ne pričamo o kolektivnom nepranju zuba i nošenju rozljikavih majica. Ovo nepranje je valjda tipično za Crnogorce (ili nam to bode oči jer smo tu) jer su lijeni i to je taj epitet kojim se ponosimo. Drugu stvar koja meni nije jasna – zašto kršni momci nose roze majice ostavimo po strani, ali kad vidiš da je 90% posto grada petkom naveče tako obučeno, uz nezaobilazni Kolmar sa krznenom kapuljačom, imam utisak da se ti ljudi od nečega kriju. Kako i ne bi kad su čuli da je to IN kod nas, pa su u stanju iscijediti poslednje pare od mamine penzije ne bi li postali jednoobrazni. I dobro, ti tako životariš, ovakav si i onakav, sav bijesan na sve što gledaš, na sebe. Štrajkovi, štrajkovi glađu, zatvaranje fabrika, nemanje para, kriminal, heroin na sve strane, najgore plastično pivo na svijetu, nemanje auta (obično stop varijante do grada jer je daleko, i brza hrana kasno uveče zajebavajući iscrpljenu radnicu), nedostatak strašnog 500eurskog telefona (jer ona drugačije neće da te pogleda), sve ono što mladog čovjeka (izmučenog) danas tišti i što je najgore, za šta uporno glasa. Ali ONI to sve kriju, ONI kažu da nema štrajkova, da nema štrajkova glađu, da fabrike rade, da se itekako ima para, da kriminala apsolutno nema, da heroina nema, al svi naslućuju da se ima pomalo kokaina i to samo pomalo za pomnogo bogate, da radnik pije solidno evropsko pivo, da mlad momak može kupiti auto da ode do grada i da se vrati kući da jede k’o čojek, a ne roadkill šunku za 50 centi. Da ima solidan telefon koji je nevažan i da ga ona gleda bez obzira na to. Sve ONI to kriju i dobro im je. E sad gdje je ta kritička, pametna, pobunjena misao crnogorska? Evo gdje je! Slikari, tamo u Budvi sad će izaći kao pacovi da slikaju zidine sumornih gradova ne bi li neki Poljak u penziji sa čarapama do koljena i voštanom ženom kupio to za sitne pare i bacio to „voljenoj” tašti u ruke, jer je na proputovanju vidio mnogo ljepših mjesta i mnogo ljepših slika koje je ostavio za sebe. Pjesnici i pisci, ništa bolji posao ne rade, još ako se zalomilo da su primljeni u „Pobjedu”. Svaka čast, njihova kritika zaista stoji. Pozorište i film (evo će ne znam koliko godina kinematografije) smiješno, tužno, opet smiješno i opet tužno. Zna li neko crnogorske glumce? Osim ove sa reklama? Ipak je tužno! U Podgorici bar ima „Pozorište” i „Bioskop”, ali pogledajte ostale gradove. Ma svi se kriju. I tu su najveći oslonci kulture, MUZIČARI! Odakle početi. Lična iskustva sa tim ljudima su otprilike ovakva: svi su u mladosti slušali „tvrđu” muziku, i tada je sve to funkcionisalo, bili su cool, svirali Riblju čorbu na plažama, bili buntovni. Zamislite odu od kuće na dva dana bez pitanja… Ali, tada se muzika slušala (ne ovo danas), i tada je bila scena. Takvih muzičara svijet nije vidio, sa imenima kao iz narodnih pripovjedaka Slobo, Rajko, Mitar, Slavko i svi su „ubijali svoj intrument”. Danas je kažu drugo vrijeme mora se svirati za pare. Da bi preživio, dotični te savjetuje da radiš isto što i on i preporučuje ti mladu zvijezdu sa TV-a koji nije narodnjak nego pop verzija Granda, ali mali zna, fura to i zarađuje… i zaključuje: „Ništa bez tezge”. Dobro i stvarno, najpametnije je. Vjerovatno. Egzistencija je u pitanju. Ipak svjestan sam koliko je to loše, po NJIHOVOM dobro. Protiv san njih, i ne želim da uzmem instrument, dam bendu neko neutralno ime koje nije bitno, jer je to samo ime. Ne želim da okrenem drugove Banja, Rastka, Mirka, obučem majicu Slayera (dok ne vidim da ne ide) i obradim novu savremenu verziju Dina Merlina dok me ne zovnu da sviram u elitnom gradskom klubu pred svim tim rokerima koji se kao i ja bore da se nešto u kulturi promijeni ili na vrhuncu slave u novom predizbornom All Star spotu na obroncima Durmitora. Na kraju priče kad imam „dovoljno”, kad sam u duši ostao roker (iako me oni pederi sa Mulja i njima slični mrze) mogu s’ puno prava reći da rock u Crnoj Gori postoji i da je opet jak.
đorđepunx