Protutnjao je Nikšićem još jedan sjajan kulturno-muzički događaj. Bedem fest No 4 je definitivno premašio sva očekivanja ljubitelja rock’n roll-a u gradu i gostiju sa strane.
Blagi osmijeh mi se pojavljuje na licu kad se sjetim prvog bedem festa i organizacije istog. Jedina stvar koja je ostala zajednička je ogroman entuzijazam organizatora, prevashodno glavnog, odgovornog i idejnog stvaraoca Petra Šundića. Sve ostalo je mnogo drugačije.
Napredovao je festival iz godine u godine nekad sitnijim, a nekad krupnijim koracima, da bi došao do faze kada bi ga rokeri poželjeli i u mnogo većim sredinama. Bedem fest je postao ozbiljan festival! Možda nas je Lake fest malo razmazio i navikao da se kod nas dešavaju velike, prave i ozbiljne stvari dovođenjem bendova koji su krem ex Yu rokenrola, pa nijesmo puno ni očekivali od ovog festa, međutim, pokazalo se da predrasudama i skepticizmu nije bilo mjesta.
Ne bih da ulazio u procjenu, ali po svim izvještajima u prosjeku oko 2000 ljudi koji su bili dvije večeri na bedemu je donijelo i ostavilo enormnu količinu pozitivne energije, koja će biti najveći zaštitni znak ovog festivala i nadam se vjetar u leđa organizatorima za sljedeće. Toliko osmijeha i pozitivizma u očima na dupke punom bedemu još nijesam vidio nigdje. Imao sam osjećaj da čitavo vrijeme obje večeri svi navijaju za isti tim koji vodi 5:0 Pokazalo se da opština Nikšić nije bez razloga postavila Bedem fest kao najmasovniji događaj septembarskih dana kulture.
E kad pomislim na to automatski mi se nameću neka pitanja na koja nemam odgovor. Kao prvo pitam se da li su to neki ljudi na visokim položajima preko noći postali zainteresovani za subkulturu ovog grada ili su možda postali rokeri, jer je to modernije i masovnije posljednjih par godina? Ili je mozda u pitanju nedostatak drugih velikih, zašto ne reći i malih kulturnih manifestacija koje su nekad bile zaštitni znak ovog grada? Ili su možda osjetili neki vid koristi ako ne sad onda u budućnosti? Šta god da je u pitanju ni malo mi se ne dopada njihov upliv u naše vode! Od ovog festa su svakako imali veliku korist jer će ga pripisivati sebi i pokazivati slike koje će obići “svijet”, a oni koji su propišali krv zbog njega i POKLONILI ga gradu ostaće u zapećku, poznati samo ljudima iz tog svijeta.
U svemu tome jedino mi ostaje izuzetno drago što je rokenrol pravi kulturni predstavnik grada, uz dužno poštovanje svim drugim vrstama umjetnosti i pregaocima koji se trude da nešto rade i opstanu na kulturoloskoj mapi Nikšića i šire. Kažu “poklonu se u zube ne gleda” pa i ako ti se ne svidi. Lično ove dvije noći koje sam dobio na poklon meni su bile kao da sam dobio Airbus A380 ali da li ga neki zaslužuju? U nekim trenutcima pomislim da bih više volio da sam papreno platio, pa da se vidi đe smo, ali veliko srce ogranizatora od prvog festa do ovog su odlučili da bude NO MONEY NO COMPROMISE.
Iskreno se nadam da će istrajati u svom entuzijazmu i da im je ostalo još energije da nastave ovako i ako su već postavili visok standard i veliki zadatak za sljedeću godinu.
Do narednog bedemfestanja Saša Pejović