Asfaltiranje Vol. 1 – Može buke?!

djecacikic

Njemce sam ostavio na poluvremenu da lagano dokrajče katanaćo upornih Grka i pravac Asfaltiranje. A tamo, kakav doček. Stolovi, kanape, zvanice, izložba slika. O bože, kakva scenografija za jedini hip hop festival u nas. Upravo zbog ovoga što se dešavalo ispred i u holu KIC-a u organizaciji ambasade hrvatske, je ono znatno bitnije, što je išlo na krovu malko kasnilo. Druženje sa Niggorom i nekadašnjim Žirondincem Nišom Saveljićem sam propustio, ali su mi oni koji su mu prisustvovali rekli da je to bio simpatičan momenat. Za one koji su voljeli Monteniggerse svakako i dirljiv. Kako su organizatori obećali u pozadini su se radili grafiti što je bio dodatan plus cijeloj manifestaciji, od koje sam poučen prošlogodišnjim iskustvom zaista dosta očekivao.
Kada smo kod pluseva, neizbježnu pluščinu dajem organizatorima i njihovim improvizovanim šankovima. Bez gužvanja i propuštanja po par pjesama dok se čeka red za osvježenje. Ozvučenje je bilo na visini zadatka, pa je prateći bend MC Marka koji je otvorio ovogodišnje Asfaltiranje zvučao baš kako i treba. Gavrančić, Šćepanović, Džankićka i ostali su gruvali kao malo ko. Redovi džezija, gruva i pjesme „Žuta kesa”, „Plombom protiv karijesa”, „Neću žvaku vrati mi kusur”, „Pjevačica” i poslednja u njegovom nastupu (koju sam ove noći čuo prvi put i zapamtio samo da je MC poručio da nije bitna poza) su pokazale da se Podgoričanin mnogo promijenio od perioda sladunjave „Daj znak”. Ipak, još je sve to daleko od onoga što je uslijedilo. Domaćinski je zbog kašnjenja cijele manifestacije skratio svoj nastup i ostavio prostor za Dječake i Eda Maajku zbog kojih se i nakrcala donja platforma KIC-a.
Prvi crnogorski nastup hrvatskih Dječaka pratili su manji tehnički problemi, no to ih nije omelo u naumu da Podgorici daju najbolje od sebe. Sa njima sam se koncertno upoznao početkom mjeseca u Beogradu. Istini za volju bilo je to odlično iskustvo, set duži, bend možda usredsređeniji, ali mi je duh podgoričkog nastupa bio bliži. Da li je u pitanju lični utisak ili ima nešto u čari prvog nastupa u Podgorici i Crnoj Gori uopšte, ne znam. Vojko, Ivo i Zondo i prateći bend su donijeli malo splitske rive. Nastup su otvorili sa „Istinom” baš onako kako su to uradili i sa istoimenim prošlogodišnjim albumom. Nakon ove „plejbek” izvedbe u nekih 22 i 15 počinju da grme uživo. „Maci”, „H323″, „Punjene paprike”, „Liu Kang”, „Janeway”… Može biti da sam od šetnje između šankova i ispustio neku pjesmu, ali kad je počelo „Mi kažemo ovo vi kažete ono”, podgorički singalong me je rastrijeznio i odnio u prvi red. „Meko sranje” moj mali lični favorit je zvučala bolje i zanimljivije nego išta drugo ove tople podgoričke večeri. A onda opet red pjesama sa albuma „Drama”, pa onih sa novog „Istina” – „Kralj ribara”, „Cigan”. Naravno, kao i svi bendovi i Dječaci imaju veliko finale – „Lovrinac”, „Siromašan”, „After u zatvoru” i „Daaaal maaaa ci joooo”… Moglo je ovako još dugo u noć i niko ne bi imao ništa protiv. Jedino što se morao ispoštovati kako to neko u publici reče „policijski čas”.
Edo Maajka već upoznat sa Podgoricom polako postaje domaće čeljade. Još malo pa će razdrmati svojim setom i nikšićku publiku, što je uz zahvalnicu Podgorici najavio i na svom fejsbuku. I nakon kratke pauze u kojoj nas je uveseljavao Bob Marleyev „Jamming” bi ono što su najavili Dječaci kada su rekli: „Edo će vam jebat mamicu…”. Još jedna fudbalska opaska. Baš kao što prvi izvođač u čuvenoj penal lutriji bude neko mudo, presigurno u sebe, tako je odlična „Panika” zavardala loptu visoko u ugao, pod prečku. Neodbranjivo. Od tada do kraja isključivo njihanje, ruke, glas i povremeni džamping od koga mi se u jednom momentu činilo da se ugiba krov građevine ispod nas. Ipak, nije se moglo iz grotla. Malo vruće, ali bože moj, ovo se moralo ispratiti. Jedini koji je prve večeri Asfaltiranja nastupio bez živog benda je razvalio sve oko sebe. „Minimalni rizik” i „Jebo vladu” kojoj će se nakratko sa publikom ponovo vratiti kasnije tokom večeri su zaokružile priču ove noći i pokazale da je isto i Dječacima u Hrvatskoj, i Edu i nama ovdje. To je i bio dodatni plus za uspjeh ove noći. Ne čudi što je popularni MC ubacio i par opaski na račun eko taksi i sličnih marifetluka. „Chuck Norris rap”, „Ratata”, „Drukčiji”, „Ožeži” su napravile fin niz prije nego se Maajka nakratko obratio publici. „Sretni ste, zato ste drukčiji” uputio je sa bine, pa pozdravio Who See klapu i Marčela i odrepovao kako reče jednu od njegovih favorita „Sve prolazi”. Kraj se bližio, a to je nagovjestio i njegov, po mnogima najveći hit „Prikaze” koji je poveo završni set u kojem su se našle „Džigara Beat” i „Nemoj jebat me”. Da bi se izbjegli problemi kršenja policijskog časa Edo se zahvalio i pozdravio Podgoricu.
Ipak to nije bio kraj. Bina se nakrcala, a Niggor je odrepovao „Duka Dizel” uz odobravanje svih prisutnih, naravno. Kako mi je kasnije objašnjeno ovo mu je bio „popravni ispit”, jer na početku večeri mu to nije pošlo za rukom. Naime, nakon što je zaboravio tekst i u njegovom stilu se izvukao uz osmjeh, sa domaćinom večeri je izveo pjesmu „Bore Lee”.
Fino zaokružena cjelina prve večeri, nagovještava dobro druženje i noćas kada je gotovo cijeli program ostavljen domaćim snagama. Sa izuzetkom skupine Bad Copy. Ako se ko razmišljao da ostane kući zbog visoke temperature, evo mali savjet. Na KIC-u je sinoć bilo prijatnije nego bilo gdje u Podgorici. Vjetar, dobro raspoloženje i dobri nastupi su pravo rješenje za ovu subotu.

Saša