Drago mi je da je Asfaltiranje dobro prebrodilo prošlogodišnje problem i krenulo u novu epizodu. Kako se čini veoma dobru. Sreća je da i ovako mala, da ne kažem napaćena zemlja ima žanrovski jasno određen festival koji je u stanju da okupi dovoljan broj ljudi. Kako publike, tako i izvođača i da svakim novim izdanjem predstavi najbolje sa domaće hip hop scene.
Ove godine čast da otvore prvu veče imali su, trenutno najprisutniji, a odnedavno vlasnici treće ploče – Džej Džej Okoča. Kada su vam dvije stvari jednako drage, uvijek se odlučuje za onu varijantu koja vas ostavlja udobno zavaljenog u fotelji sa besplatnim – prehladnim pivom. Jebaji ga, Okoče sam eskivirao zbog furije i lala. Kako se ispostavilo nimalo neopravdan izostanak.
Iako sam dvojac slušao više puta u poslednje vrijeme, morao sam se uključiti na valove radio Krša koji je brundao od rima Randoma i Poetika. Mnogo dobra stavka u ovogodišnjem izdanju festa. Iako produkcija preko radio talasa ne može biti ni primaknuta onoj na stadionu, ipak je ovo dobar potez za sve koji bi da budu na više strana u isto vrijeme.
Iz onoga što sam čuo na radio talasima i od onih kojima fudbal nije najvažnija sporedna stvar na svijetu, Okoča je odradio lavovski posao, a Darko Šarić i Nije naše, uz nezaobilazne goste su otvorili odličnu prvu veče Asfaltiranja. Da neko mjeri, izračunao bi vjerovatno da su ovi momci najbrža muzička atrakcija naše zemlje. Singl, nastup, singl, album, concert, fest… Biće toga još u skoroj budućnosti. A ko je slušao Peticu, zna da Okočin kvalitet ide uzlaznom putanjom.
Nakon njih Vikler i Rahmani su se prošetali binom, izvodeći dosta remiksa, među kojima i Podgoričanima dobro poznatu 90s Super Hit – “Da li si ikada mene voljela” – Nenada Kneževiča. Iako je u početku publika slabo reagovala, nakon izvođenja nekih autorskih komada, sve je izgledalo potpuno drugačije.
Za mnoge očekivano, Gazda Paja je napravio ludilo, najveću ulogu u ovoj histeriji imali su naravno prvi redovi, puni omladinki, a valjda su svi jedva dočekali “Čke beogradske”. U istom ritmu Gazda je odradio cijeli svoj set, pa je na moment znao id a umori.
Zak raj sa pravom ostavljeni, gosti iz hrvatske su bili gotovo pa najbolji dio večeri, Ko je ikada slušao ili uživo ispratio Kišu metaka zna šta se dešavalo. Rekoh, zamalo najbolji dio večeri.
Za jedan ovakav fest, veče zaista ne bi bilo potpuno da se nije bačio po fristajl, tokom koga su gosti, domaći izvođači, pa i organizator podijelili među sobom is a publikom par rima. Bilo je i onih iz publike koji su se priključivali dešavanjima na bini, što je po meni dodatni plus cijelom događaju. Dobro je da se granice pomjere i potru kada treba.
Koko Bil