Aretha Franklin odrasla je u Detroitu pedesetih godina prošlog vijeka od ranog djetinjstva okružena, danas opštepoznatim licima pokreta za građanska prava. Njene pjesme su, kasnije će se ispostaviti, njihove himne.
Nakon razvoda roditelja briga o Arethi je dopala njenom ocu C. L. Franklinu – baptističkom svešteniku. On je njeno čuvanje i obrazovanje nerijetko povjeravao ženama iz parohije, među kojima je svoje mjesto našla i legendarna Mahalia Jackson. Moglo bi se reći da su upravo ove dvije figure obilježile njenu muzičku karijeru. Jedna joj je pomogla da formira glas i dospije do trona kraljice soula dok je druga svojim pregalaštvom u nju ugradila tako prepoznatljive stavove vezane za prava potlačenih.
Njen otac je jedan od organizatora detroitskog Hoda slobode koji se odigrao 1963. Mnogi ovaj događaj smatraju generalnom probom za Marš na Vašington koji je prodrmao SAD naredne godine. Upravo na detroitskom maršu Martin Luther King je održao ranu verziju istorijskog govora „I Had a Dream“. Na njene poglede svakako su uticali brojni borci za prava afroameričke populacije koji su redovno posjećivali njenog oca. Za Martin Luther Kinga se zna da je bio čest gost u njihovom domu. Šesnaestogodišnja Aretha je upravo sa njim otišla na jednu od prvih turneja u životu. Prateći njegove propovijedi obišla je dobar dio SAD-a. Deceniju kasnije njen glas i numera „Take My Hand, Precious Lord“ će ga ispratiti na poslednji počinak. Upravo njegova kćerka Dr Bernice King je rekla da je Franklinova briljantan primjer korišćenja umjetnosti u svrhu socijalnih promjena.
Ne čudi što je burne 1967. upravo numera „Respect“ postala himna kampanje za ljudska prava, ali i feminističkog pokreta. Franklinova je ipak ostala skromna i često izjavljivala da je ta pjesma bila jednostavno „u pravo vrijeme na pravom mjestu“. Poznato je koliko je teško coverima da budu bolji od originala. Pa još, ako ga poput pjesme „Respect“ izvodi Otis Redding. Ipak, intervencije koje je odradila Aretha sa svojim sestrama kao back vokalima, od pjesme su napravile bezvremeni hit i himnu cijele jedne generacije.
Kako je postajala popularnija, kod nje nije blijedila želja za aktivizmom. Još od 1960. godine njen izvođački ugovor je sadržao stavku da neće nastupati pred segregisanom publikom.
Osim što je svojom muzikom podizala svijest o nužnosti promjena diljem američkog kontinenta i motivisala druge da se uključe u tu borbu, često je novčano podržavala brojne kampanje, turneje civilnih radnika.
Ne manje značajno za prava afroamerikanaca je pojavljivanje njenog tamnoputog lika na naslovnici Time magazina davne 1968. godine. Dvadeset godina kasnije ona će postati i prva žena u RNR kući slavnih u kojoj je i danas prisutno samo oko 10% žena.
Aretha Franklin – soundtrack pokreta za ljudska prava
