2005. godina je bila zamalo katastrofalna za Anthrax-e. Vratio se Joe Belladonna, uradili su lošu povratničku turneju, i čovjek ih je ponovo napustio. John Bush nije htio da se vrati zbog načina na koji su ga otpustili, a fanovi su gledali fotografije sa foto sešna na kome se vide umorni, ozlojeđeni i mrzovoljni članovi. Nije im se dobro pisalo i svi su mislili da je reunion sa Belladonnom bio isključivo radi para.
U osnovi i jeste, ali ono što se tada nije znalo je da ih je menadžment koristio za bogaćenje. Zato se Belladona ponovo udaljio. Na svu sreću, ostatak ekipe je uvidio gdje je problem. Čim su se razišli sa starim menadžmentom, iz čemera skoro potpunog neuspjeha, Anthrax su se 2011. godine ponovo vratili na vrlo velika vrata, sa novim albumom i ponovo sa Belladonnom za mikrofonom. Slijedi turneja Big 4 sa Megadeth, Metallica i Slayer te solo turneje, hvalospjevi sa svih strana i posjećenost svirki veća nego unazad mnogo, mnogo godina. Vrlo zasluženo.
„Anthems” jeste novi materijal, ali nije album, već EP (mili LP ako vam je milije) sastavljen od 6 obrada (AC/DC, Thin Lizzy, Journey, Boston, Cheap Trick i Rush) i remiksa pjesme „Crawl” sa prethodnog „Worship Music” albuma. Ovo je jedno od onih među izdanja koja služe da podsjete publiku da bend nije stao sa radom, da nešto melju i kuhaju, a i dođe kao svojevrsna najava za naredni album. Zanimljivost vezana za ove pjesme je da su ih snimali tokom prethodne svjetske turneje, i kako oni sami kažu: na pruzi, u mobilnom studiju, autobusima, između koncerata, poslije koncerata, prije koncerata i uvijek kada bi imali malo vremena. I ta atmosfera euforije se itekako osjeća, pogotovo na „Jailbrake” (Thin Lizzy) i „Keep On Running” (Journey). Vidi se i čuje se da su odsvirali/otpjevali pjesme koje vole i slušaju cijelog života, i upravo zbog toga je ovo kratko izdanje vrlo prijatno, i svojevrsni unikat, isto kao i njihovi stari EP-evi iz devedesetih godina. Svako njihovo slično izdanje je jedan mali, ali vrlo poseban dio njihovog života, neki komični, neki skroz zajebantski, neki ozbiljni, ali nadasve, itekako zabavni.
Jako je prijatno čuti Anthraxe ponovo. Jako ih je prijatno čuti na ovim obradama. Vrlo dobro im pristaje ova rokenrol atmosfera i ako ova energija nastavi da cvjeta, krajem 2013. ili početkom 2014. godine možemo da očekujemo još jedan dragulj metal produkcije. Ja jedva čekam!
Nikola Franquelli