Poprilično sam ostavio ovaj album neodslušan, kada je izašao upalio sam play možda jednom. Poslije pola godine opet ga puštam i rezultat je takav da sam otkrio nešto najbolje što se tiče punk rocka u zadnje vrijeme, a punk rock je, naravno, najbolja muzika na svijetu.
Nego da se vratimo albumu. Ako postoji potpun, kompaktan album – to je ovaj. Ubitačni tekstovi sa sjajnom pankerskom socijalnom tematikom, odsviran moderno, melodično, slušljivo, isproduciran genijalno, otpjevan sa bijesom, melodijom… šta da kažem – fantastičan. Deset genijalnih pjesama koje su vrlo zanimljive za slušanje. Komotno bih preporučio momcima iz benda da svaku pjesmu sa albuma sviraju uživo, nikom ne bi bilo dosadno. A šta da kažem o tekstovima, samo pogledamo naslove: „The neoliberal anthem”, „This is the new sound”, „The ranks of the masses rising”, „I dont wanna”, „Resist”, „Broken bones”. Anti Flag su bend koji je uvijek bio aktivan socijalno, ne samo muzički, što dokazuje poslednji čin podrške ruskim pankerkama. Dakle jedno je svirati i pametovati, a drugo svirati i stati iza toga što govoriš, što je i stvar koja je malo oslabila pank u zadnje vrijeme. Dalje, AF su bend koji je zadržao američku verziju panka sa dosta melodije, ali klešovski momenti, imidž, i tematike su na tragu lijevo- socijalnog što je sjajno. Da ne bi ulazili u baljezganje Anti- flag su za moj pojam iskreniji u onome što rade nego većina politički, socijalno svjesnih bendova, u rangu Jello Biafre i Tom Morella. Ovaj album je sjajan za sve prilike bilo da se kreće u revoluciju ili sjedi kući i pljuje nepravda svjetskih vlada i predsjednika. Panks njet mrtav, a Anti-flag poručuje: „Get up! Get up! Your voices are needed. Become, become the pulse of the revolution, In the ranks of the masses risin’.
ĐorđepunX