Domaća scena je bogatija za jedan album. Kantautorka Anja Zagorac se nakon godina bavljenja muzikom odlučila za objavljivanje kompletnog albuma. On nosi naziv po najavnom video singlu koji je objavljen prije nekoliko dana – Pitam da l‘ si tu. O čemu i kako pjeva ova mlada autorka možete provjeriti na njenoj veb prezentaciji www.anjazagorac.me na kojoj možete besplatno preslušati ili preuzeti kompletan materijal.
Već ste neko vrijeme prisutni na domaćoj muzičkoj sceni. Šta je trebalo da se dogodi pa da album sazri upravo sada?
Da, svirala sam sa mnogim muzičarima i nastupala uglavnom na raznim lokacijama u Podgorici. Rijetko sam izvodila sopstvene pjesme, iako odavno pišem i komponujem. U proteklih godinu dana sam se odlučila na saradnju sa studijom STIVI i to je mojim muzičkim planovima dalo potpuno novi zamah.
Recite nam nešto više o materijalu i ljudima koji su vam pomogli u njegovom nastanku.
Glavne saradnike na albumu, Stefana Pantovića i Ivana Ivanovića iz pomenutog studija poznajem već dugo, ali nismo konkretno sarađivali na nekom projektu. Kada smo udružili snage i proveli zajedno vrijeme u studiju, sve je krenulo jednom novom dinamikom. Ivan kao multiinstrumentalista je odsvirao skoro sve instrumente na albumu. Istakla bih pored njega Miladina Peruničića koji je snimio gitare na naslovnoj pjesmi Pitam da l‘ si tu. Zahvuljujući njemu je pjesma dobila dodatnu emociju. Takođe, na pjesmi na engleskom jeziku Places gostuje izvandredni mladi gitarista Andrija Pejović sa Cetinja. Na jedinoj baladi, Beskrajna, je klavijature odsvirao Milivoje Pićurić što tu pjesmu čini posebnom na svoj način.
Na albumu se nalaze po četiri pjesme na engleskom i na našem jeziku. Pretpostavljam da razmišljate dugoročno. Možda neko oprobavanje van granica našeg govornog područja?
Nije to bila zamisao, iako se možda nameće zaključak. Pjesme datiraju iz perioda kad sam uglavnom pisala tekstove na engleskom i nisam htjela da pravim prepjeve ili prevode. Otkad boravim u Crnoj Gori, skoro potpuno sam prešla sa engleskog na maternji jezik. Iako i dalje ponekad zapišem zanimljivu ideju i kad je na engleskom.
Da li je ova podjela od dva puta po četiri pjesme na neki način i evociranje uspomena sa starih nosača zvuka sa A i B stranama ili ste možda unaprijed isplanirali neko takvo izdanje?
Na neki nacčin jeste! Kad sam odlučila da pjesme budu na dva jezika, htjela sam to predstaviti kao A i B stranu. Tako smo zapravo i naveli na internet stranici gdje sam okačila sve pjesme i informacije o albumu. A strana za pjesme na našem, dok je B strana rezervisana za pjesme na engleskom jeziku. Voljela bih da se pjesme nađu na gramofonskoj ploči, prije nego na CD-u, naprimjer. Upoznala sam nedavno ljude koji su stručnjaci za gramofone i ploče, tako da ne isključujem tu mogućnost u budućnosti.
Osjećaju se brojni uticaji od popa do bluza, soula i džeza. Na kojim uzorima ste formirali svoj muzički izraz?
Nemam konkretne uzore, jer zaista volim da slušam različite žanrove. Ali ako bih morala da izdvojim nekog idola, onda je to vjerovatno Sheryl Crow – autor, multiinstrumentalista i fantastičan vokal, sve u jednom. Možda je indikativno da su prve pjesme koje sam naučila da sviram na gitari bile kompozicije Beatlesa i vjerujem da je to imalo trajni uticaj na mene. Najviše volim da čujem upečatljivu melodiju, energičan gitarski rif, tekstove koji su jednostavni, ali idu pod kožu. Kasnije, kad sam se više posvetila pjevanju, počela sam da slušam Motown, kao i moderni r’n‘b.
Posljednjih godina ženski glasovi su među jačima i značajnijima kada je muzika u pitanju. Kako vi vidite taj dio muzičkog stvaralaštva?
Što se tiče Crne Gore, nema nas mnogo. Voljela bih svakako da se povežem sa drugim autorkama ili ženskim vokalima, ukoliko postoji mogućnost za saradnju. Imam osjećaj da bi eventualni dueti ili zajedničko stvaranje pjesama moglo biti zanimljivo za publiku, koja sigurno očekuje nešto novo od crnogorske scene. Za region bih se složila da su žene isplivale u prvi plan. Ima zaista mnogo kvalitetnih vokala, kao i talentovanih autorki, ako uzmemo u obzir broj stanovnika regije. Na svjetskom planu svjedočimo hiperprodukciji u oblasti popularnih žanrova, tako da ne stižem da pohvatam sva nova imena. Prošlo je izgleda vrijeme velikih diva koje su dominirale decenijama.
Odrasli ste u Austriji. Imate li predstavu kakva je situacija u toj zemlji kada je autorska muzika u pitanju?
U Austriji se desila zanimljiva stvar u poslednjih deset godina. Dok su izvođači koji su pjevali na njemačkom jeziku bili marginalizovani, da ne kažem ismijavani, danas austrijski autorski rock bendovi važe za najpopularnije i kvalitetnije na čitavom njemačkom govornom području. Među njima najomiljeniji su svakako Bilderbuch i Wanda, koji spajaju hitične refrene sa inteligentnim tekstovima. Voljela bih da vidim sličnu renesansu crnogorske rok scene, jer su upravo austrijski rok bendovi imali sličan problem sa plasiranjem svoje muzike na mejnstrim radio i tv stanicama. Danas se situacija tamo potpuno preokrenula, jer su vjerovatno shvatili da im je rock scena bila praktično pred gašenjem.
Kakvi su planovi za dalje?
Radim vrijedno na promociji albuma. Želim da obiđem što više televizijskih i radio stanica, jer su tradicionalni mediji itekako bitni za predstavljanje muzike. Nadam se da uskoro počinjem sa idejnim projektom za sljedeći video spot. Ako bude poziva za uživo nastupe, uzdam se u podršku članova benda koji su me pratili na promociji. Zaista sam uživala u energičnom, ali i emotivnom, nastupu s njima.
dl