Ako je odlazak bio neminovan, Angel’s Breath je bio ,,prirodan” završetak puta, tačka koja je pokazala da se preko više nije moglo. Čist nagovještaj. Nakon ,,Dum Dum” i ,,Neko nas Posmatra”, jednostavno se moralo desiti nešto što će zazvučati zlokobnije i teže.
Definisanjem ovoga remek djela kao ,,neke vrste psihodeličnog samba-roka sa balkanskim uticajem”, Milan Mladenović jeste donekle žanrovski odredio njegovu poziciju, ali je prećutao suštinu, jer je već na prvo slušanje jasno da je ovo bio neposredan dodir sa drugom stranom. Pa i da povučemo svaku pjesmu sa albuma, a ostavimo samo onaj prijeteći, ”koračajući” ritam bubnjeva sa ,,Metka” i ,,Crva”, dileme nije bilo… Daleko od toga da se Milan predao, ali kao da je poručio da je pokušao sve, i ostao da se pita ,,Ko si ti? Ko sam ja? Kojem gradu pripadam? ”.
I teško da je u toj fazi Milan mogao pronaći boljeg ,,sagovornika” od Mitra Subotića Sube, jednog od mnogih nepravedno zaboravljenih, a velikih umjetnika sa ovih prostora. Njihovi putevi će se poklopiti i nešto ranije, 1987. godine na projektu Rex Ilusivii – Disillusioned! Kroz analizu njihove saradnje, moglo bi se čak ocijeniti da je Suba na neki način više bio dio Milanove energije i ideja, nego svi drugi, sa izuzetkom Margite, sa kojima je sarađivao od Šarla do EKV-a. Svaki pokušaj da se kroz Dah anđela ,,napipaju” Šarlo ili EKV, u startu su osuđeni na propast. Angel’s Breath je bio Milanova i Subina borba, njihova gorčina, zajednička, koju nijesu ni pokušali da nečim zamaskiraju. Naprotiv. Činjenica da je ,,Angel’s Breath” rađen u Brazilu, i da su u svemu učestvovali i brazilski muzičari, ne znači previše, nema tu ni sambe, ni karnevala, albumom dominira atmosfera i trenutak jednog drugog podneblja, i Milanov i Subin doživljaj toga trenutka. Ako se pitamo da li su došli do cilja koji su negdje jednom zacrtali, ”Angel’s Breath” je odgovor.
Milan je preminuo 5. novembra 1994. Suba pet godina kasnije. Takođe novembar, drugi.
Jole Vučurović