Negdje početkom (2012) godine je bend najavio album sa novim studijskim pjesmama i odmah zainteresovao širu javnost. Stari fanovi su gladni za novim Anathema pjesmama i ubrzo bend na net izbacuje jednu pjesmu („The Begining and the End”) koja je na najbolji mogući način najavila povratak Anatheme. „Weather Systems” je i prije nego što je bio dostupan na netu, postao, sa pravom, visoko očekivan album. Anathema nije jedan od onih bendova koji forsiraju slušanost. Ljudi idu svojim putem, eksperimentišu, prate svoju zvijezdu, i to su posljednjih nekoliko godina itekako pokazali, najčešće preko svojih leđa. Godinama su mučili muku sa izdavačima i namjerno su odugovlačili izdavanje čak dva albuma dok se nisu stvorili pravi uslovi za izdavanje i dok nisu u potpunosti ispoštovani njihovi uslovi, a to je u današnjim vremenima digitalizacije, niskih prihoda od muzike, a i dalje visokih troškova snimanja i organizacije turneja, itekako veliki uspjeh. Sve vam ovo pišem samo da bi imali malo kompletniju sliku o tome ko su Anathema i koliko ulažu u karijeru koja je uspješna već dobrih dvadesetak godina. Nakon svih tih godina, nakon nekoliko drastičnih promjena članova, i nakon evolucije zvuka koja ih je odvela na nevjerovatno putovanje, oni i dalje izdaju albume koji zapanjuju i koji uspjevaju da plijene pažnju kako stare tako i mlađe publike. „Weather Systems” je još jedan u nizu jako dobrih albuma. Mada, treba ga malo variti. Koliko god bile odlične pjesme poput gore pomenute „The Begining and the End”, ili uvodne „Untouchable Part 1″, ne ulaze u uho na prvo slušanje i ovoga puta je bend bio naklonjeniji eksperimentisanju sa atmosferama više nego obično. Takođe, izgleda mi kao nedovršen album, kao da sa svim pjesmama nisu kazali kompletnu priču i da ima još toga, ili da pojedine pjesme nisu u potpunosti razrađene. Album započinje jako energično, ali je to pokrivanje tragova, i već nakon prve pjesme počinje omni melanholija i onaj prepoznatljivi i jedinstven Anathema stil.
Malo mi je čudan album. Već ga neko vrijeme svaki dan slušam, žvaćem i seciram. Pa ga ostavim na par dana, pa mu se ponovo vratim … uglavnom, ima nešto što nedostaje … ili je suvišno, ne mogu tačno da definišem. Anathema me nikada nije razočarala, pa nije ni sada i pored moje nedoumice povodom nekih momenata, i ako idete sa prijateljima na krstarenje, ili ste pored mora i lagane vatre, ili jednostavno gledate na horizont, „Weather Systems” može biti idealna muzička pozadina.
Nikola Franquelli