Album koji su najavljivali podosta godina je napokon vidio svjetlo dana. Obrade svojih pjesama, ali ne puke prerade već iz korjena obrađene, rasklopljene na osnovne djelove, sklopljene ponovo, dopunjene i usvršene. Anathema su majstori u svom poslu. Među prvim evropskim bendovima koji su gradili scenu ranih devedesetih, i danas jedan od rijetkih preživjelih, ne staju na svom putu u potrazi za idealnom pjesmom. Aranžmani ovih pjesama su pretrpjeli drastične promjene, dodavani su elementi, novi instrumenti, i na svim pjesmama su primjetne samo okosnice, osnove onoga što je nekada bilo, a najviše pažnje zauzimaju orkestracija i aranžmani koji su sve pjesme poveli na jedan visočiji nivo. Kada se spomene orkestar, jedan dio čitalaca može da pomisli na bendove koji su sarađivali sa simfonijskim orkestrima (Metallica, Scorpions, Kiss …). Stavite sa strane svo to smeće. Ovo je Anathema, a Anathema su muzičari posvećeni u potpunosti radu na svojoj muzici i finansije i prihodi nisu na prvom mjestu (dokazano ne samo kroz kreacije već i kroz potragu za izdavačem koji će im dati punu kreativnu slobodu, proširenjem benda, dugim i vrlo detaljnim planiranjem svih poteza, mnogim projektima svih članova…). Saradnja sa klasičnim muzičarima, sa kojima su već prije radili, nije nova ideja. To se može vidjeti i čuti na „Were you there?” DVD-u, a sada je podignuta na jedan još viši nivo. Nisu jednostavno dodali gudačke instrumente, već su aranžmane toliko korjenito promjenili da je sada nezamislivo slušati ove pjesme u mršavijem obliku. Većinom instrumentali, Anathema nas i dalje voza po svijetu ekstremne melanholije (vječno kišovito englesko vrijeme). Od „A fine day to Exit” naovamo, muzika ovog benda je bivala sve opresivnija, melanholičnija. Pribojavao sam se da to nije znak problema, ali je sada, nakon proširenja postave, nakon nekoliko visoko kvalitetnih albuma, i više nego očigledno da Anathema ne da nema problema, nego itekako zna što hoće i u kom pravcu da se kreće. „Falling Deeper” nije album baš za svakodnevno slušanje i potrebna je „atmosfera” da bi se u potpunosti upila atmosfera, ali kada se sve kockice poklope, kada je sve na svome mjestu, bože, prosto je nevjerovatno koliko njihova muzika prija.
U spomen na prijatelja, kolegu, fana i najvećeg sina fanzinaške scene, mladog gospodina Boška Radišića.
Nikola Franquelli