Pisci: Mark Eglinton, Krysztof Azarewicz, Piotr Weltrowski
Izdavač: Jawbone Press
Godina: 2015
Prije par godina je počela invazija biografskih knjiga svih najpoznatijih rok i metal muzičara.
Svako ko je bio ili jeste neko ime na sceni, mora da ima i biografiju ili autobiografiju – hvalospjevi o karijeri, srceparajući ljubavni problemi i skhrhanost ekološkim problemima. Međutim, kada sam vidio i Nergalovu knjigu, rekoh sebi da ovo mora biti drugačije. Prvo izdanje je bilo na poljskom jeziku, a najavljeno englesko izdanje sam isčekivao sa uzbuđenjem. Osjećao sam se kao klinac kada sam čekao ispred muzičke prodavnice da se otvori i kupim dugo očekivane albume. Čovjek, uvjeren sam, ima mnogo toga da kaže, i može da se ponešto i nauči, te da se provede malo vremena u društvu jednog velikog muzičara, pa taman preko papira. Mnogi njegova razmišljanja smatraju vrlo neortodoksnim, dok borba za život sa leukemojom, te sudska borba da odbrani svoja osnovna prava kao čovjek koji razmišlja i preispituje vjekovne dogme, sigurno moraju da daju štivo koje će svakoga ko ima malo soli u pamet prikovati za papir!
Ispostavilo se da nisam bio u pravu. Uvjeren sam da čovjek ima dosta toga da kaže, ali ovdje nije fokus na ono što je bitno, već na više mundane i nebitne stvari iz njegovog života, u najvećem dijelu to jest. Fokus knjige, umjesto na borbu protiv leukemije, borbu protiv establišmenta, njegovih ideja koje ukomponuje u svaki album, je pomjeren na manje bitne stvari, događaje i probleme. Naravno da je pisano i o ovome gore što sam spomenuo, ali na površan način, sa nedovoljno detalja i, usudio bih se reći, zbrzano. Bez većeg razglabanja o čemu je sve pisano, želim da Vas upozorim da ne bacate pare na jednu nepotrebnu knjigu. Ova Nergalova biografija kroz intervju je neinteresantna. Dobro je rekao jedan prijatelj „Što ima da kaže o svom životu čovjek koji još nema ni 40 godina u guzicu?”. Donekle, ali samo donekle, ima pravo.
Nikola Franquelli