Još od vremena kada je sredinom devedesetih na FIAT-u zasvirao sada već „počivši” slovenački bend 2227, crnogorska publika nije imala mnogo kontakta sa gostima iz ove nama najdalje zemlje bivše SFRJ. Ova godina predstavlja izuzetak. Čak pet (pisac ovih redova ih se toliko sjeća) slovenačkih grupa je bilo najavljeno. (Ne)opravdanim odsustvom grupa Elvis Jackson i Coma Stereo, ostala su tri sastava od kojih svakako za dugo pominjanje ostaju gostovanja Laibacha i Melodroma.
U oba slučaja jedan od glavnih aktera je pjevačica Mina Spiler koja je i ovaj put svojim glasom donijela neke čarobne melodije i osjećanja. Za polupraznu salu KIC-a ovaj put cijena karte ne može biti izgovor. Tri eura koliko je ona stajala je možda i preniska cifra za ono što su organizatori pripremili. Na žalost neupućenost u rad ovog ne mladog slovenačkog benda, koji ove godine slavi svoju prvu deceniju, je najvjerovatniji razlog neispunjenosti prostora koji će na momente isključivo zaslugom snage i kristalno čistog vokala Spilerove i nestvarnim zvukovima njenog „orkestra” pružati osjećaj najvećih evropskih dvorana. Poslije ovakvih koncerata problem prostora bude aktueliziran neko vrijeme, ali samo u glavama istinskih muzičkih poklonika. Šteta je što je domaća publika uskraćena tog dijela koncertnog ugođaja i što je primorana da koncerte kakav je bio ovaj Melodroma prati zakovana za mala sjedišta sala kakva je ova u KIC-u, bez mogućnosti da se ustane, zaigra ili se makar odmakne od neizbježnih komentatora koji su ovu noć prešli granicu svakog ukusa. Dobacivati bendu da su „preglasni iako su super”, koliko god dobronamjerno, ako je takvo uopšte i bilo, ne graniči se sa bezobrazlukom, već je daleko zadrlo u neke druge sfere. Šta je sledeći potez osvješćene publike – korigovanje repertoara? Ipak, ono što je Podgorici priredio Melodrom nije moglo da pomuti apsolutno ništa. Duet (koji kao što je i Mina rekla nije bio duet), Marching on Globe, Revolutions, Anyhing Goes i ostali biseri sa njihova dva studijska albuma su zvučali vanvremenski uz neprestanu igru crno bijelih oblika i figura na ekranu iza njih, podsjećajući nas svako malo na Tindersticksa, Bjork, Bad Seedse, John Calea, Einsturzende Neubauten, Pink Floyd, Portishead, Cocteau Twins… ali i nezaboravne slovenačke Videosex, Miladojka Youneed i nezaobilazni Laibach. Sam kraj koncerta donio je jedan, prethodno planiran bis. Pjesma Taking Pictures je ježila i uznosila svakoga ko je došao da zaista posluša izvrsne Slovence i uživa u njihovoj muzici. Po završetku sa mnogih strana se čuo isti komentar. Jesen koja nam je došla u ponoć, nije bila prisutna te noći u repertoaru Melodroma. Što se njih tiče jedini minus je ne sviranje pjesme Septembar, što se nas tiče – veliki no comment.
L