Kraljevsko pozorište Zetski dom u okviru MIT festa organizuje koncert na Ljetnjoj pozornici u četvrtak, 16. juna sa početkom u 21h.
Unikatna pojava hrvatske muzičke scene. Pjevačica s karijerom dužom od 40 godina, vokalno superiorna, specifičnih interpretacija i nekonvencionalnog stila. Izgradila je svoj karakteristični pjevački i modni identitet s potpisom.
Rođena je u Zagrebu, 1950. godine. Kao dijete izuzetnog muzičkog talenta, već s deset godina pjeva klasični repertoar u Dječjem Zboru RTV Zagreb, da bi se pred kraj gimnazije zainteresovala za rock i počela pjevati u grupi O’Hara, poslije nazvanoj Zlatni akordi. Ubrzo dobija priliku da samostalno nastupiti na najvažnijem festivalu zabavne muzike u Opatiji 1968. i dobija niz nagrada s pjesmom Arsena Dedića “Što me čini sretnom”.
Početkom 70-ih upoznaje Karla Metikoša (alias Matt Collins), tada poznatog rock izvođača za kojim je, nakon afirmacije i uspjeha u Francuskoj, ludovala i jugoslavenska mladež. Njihov suživot I zajednička strast prema muzici iznjedrit će desetak Josipinih ploča s Karlovim kompozitorskim i producentskim potpisom, od kojih je najistaknutiji upravo prvijenac, Dnevnik jedne ljubavi. Riječ je o prvom
konceptualnom albumu u bivšoj Jugoslaviji za koji su, 42 godine nakon objavljivanja, Josipa Lisac i njegovi autori, Karlo Metikoš i Ivica Krajač, nagrađeni muzičkom nagradom Porin za antologijsko ostvarenje hrvatske muzike.
Uslijedio je višegodišnji rad na prvoj hrvatskoj rock operi Gubec Beg (Metikoš –
Krajač – Prohaska) u kojoj je Josipa tumačila zahtjevnu ulogu djevojke Jane. Opera je praizvedena 1975. godine, a posebno se ističe arija “Ave Maria” kojom i danas počinju Josipini koncerti. Iste godine Josipa snima jazz album, i to u suradnji s velikanima kao što su Ernie Wilkins, Clark Terry, Albert Mangelsdorff, Johnny Basso, pod budnim producentskim okom Boška Petrovića i Karla Metikoša.
Rezultat trogodišnjeg boravka u SAD -u u drugoj polovini 70-ih je ploča Made in USA, snimljena 1979. u Studiju 55 u Los Angelesu. Na njoj sviraju Ira Newborn
(potpisuje i aranžmane pjesama), Paulinho da Costa, Joel Peskin, Steve Schaeffer
i dr.
80- ih godina, po povratku u domovinu, Josipa je studijski i koncertno izuzetno aktivna. Učestvuje u dva američka filma te izdaje nekoliko ploča na kojima se pribli-
-žava pop zvuku, da bi to desetljeće zaokružila 1987.g. vrlo uspješnim albumom
Boginja.
Iznenadna smrt Karla Metikoša pred kraj 1991.g., kao i turbulentan početak 90
-ih, bitno mijenjaju kontekst njenog rada. Narednih godina priređuje seriju posebno osmišljenih koncerata posvećenih svojoj ljubavi, čija tradicija održavanja traje već punih 20 godina.
Druga polovina 90-ih i prvo desetljeće 21. stoljeća obilježene su brojnim saradnjama
s pop, funk, rap, etno, latino, jazz i klasičnim glazbenicima, kao i gostovanjima u nekoliko kazališnih predstava.
Svoju svestranost Josipa objašnjava jednostavno, jednom rečenicom: “Sve je to glazba, a glazba jest ili je nema.”
Zahvaljujući posvećenosti, kreativnim scenskim rješenjima i nadasve glasovnoj prepoznatljivosti, Josipa Lisac jedinstvena je pojava u javnom životu koju zasigurno nećete slučajno zamijeniti s nekom drugom pjevačicom. Uz njene su pjesme stasale mnoge generacije, a ime joj je moguće naći i u udžbenicima muzikčke kulture
kada se tumači pojam glasa. Ujedno je, sklona artizmu, već desetljećima sinonim za stil i modnu osviještenost. Višestruka je dobitnica nagrade Vokal godine, diskografske nagrade Porin, Modnog Oscara i brojnih drugih nagrada.
Pjesme koje izvodi neprekidno evoluiraju svjedočeći o glazbenoj zaigranosti i otvorenosti, pri čemu je kvaliteta glavna konstanta. Josipa je iskusna, formirana umjetnica s jasno postavljenim standardom. Istovremeno, ona je nepopravljiv idealist i “sanjar širom otvorenih očiju”.
Sama o sebi kaže da se užasava prosječnosti i banalnosti i da je čitav život posve
-tila iznalaženju novih, originalnih, često i šokantnih rješenja, što je uvijek i svugdje
čini atraktivnom, zanimljivom i provokativnom. Ukratko: Josipa Lisac nije poput drugih.