Stvaralaštvo Daniela Johnstona je specifično i interesantno baš jednako koliko i njegova ličnost. Dokumentarac, koji prikazuje detalje njegove intimne priče, predstavljao je podsjetnik ili način upoznavanja sa ovim nesvakidašnjim čovjekom. Na taj način i šira publika dobija priliku da zapamti Daniela.
U The devil and Daniel Johnston primjećujemo da se reditelj trudio da prikaže nekoliko karakteristika koje su bile najvidljivije i koje su u velikoj mjeri zaslužne za ono što je Daniel stvorio. To je prije svega, vječita inspiracija muzičkih kritičara i stručnjaka za mentalno zdravlje, povezanost kreativnosti i mentalne bolesti. Naime, dijagnoza koja je pripisana Johnstonu je manična depresija tj. bipolarni poremećaj. Pitanje koje se prećutno postavlja u ovom dokumentarcu jeste da li je on stvarao tako genijalnu muziku zato što je bio manično-depresivan ili je stvarao uprkos svojoj bolesti. Prema riječima njegovih saradnika i prijatelja on je imao neobičan način rada. Cijeli život je živio sa ubjeđenjem da će postati popularan muzičar, da će pisati i stvarati muziku i likovne radove, da će nastupati na popularnim televizijskim i koncertnim dešavanjima. Tako da svaki momenat nije planski koristio za stvaranje, to je radio impulsivno, bilježeći svoju istinu. Sebe je okružio stvarima koje voli, koje ga inspirišu i smiruju. Na taj način i mi sami stičemo osjećaj da preslušavamo neku dobru kasetu u podrumu našeg drugara.
Kada su njegove ambiciozne ideje počele da se ostvaruju i da se širi krug osoba koje su poslušale njegovu kasetu, u isto vrijeme su i simptomi bipolarnog poremećaja počeli da budu vidljiviji javnosti. U jednom incidentu tokom puta za Nju Jork, u avionu kojim je pilotirao njegov otac, Daniel je imao epizodu tokom koje je vjerovao da je dobri duh Kasper i pri tom je ugrozio njihovu bezbjednost. Nakon toga, je smješten u bolnicu za mentalno zdravlje. Po izlasku vratio se u svoj rodni grad i tamo živi sa roditeljima stvarajući muziku.
Porodica Johnston je stroga hrišćanska porodica. Kroz dokumentarac smo ih upoznali kao članove čija je glavna svrha u životu doprinos čovječanstvu kroz svakodnevne, uobičajne poslove i dužnosti, pristojan način ponašanja i obožavanje i služenje Boga. Ubrzo nam je postalo jasno da se Daniel neće uklopiti, te do kraja života će biti svjestan toga, možda čak i preuveličavajući različitost. Mada porodica Johnston nije prepoznala, a kasnije ni razumjela sa kakvom se Daniel mentalnom bolešću suočava, ponudili su mu adekvatne uslove za život i fizičku brigu za njegovo zdravlje. Iz sadašnje perspektive, porodica koja je tako funkcionisala je na jedini njima poznat način pokazala da joj je stalo do Daniela. Ponosni koliko jesu na njegovo stvaralaštvo, sa druge strane, percipiramo to primarno neodobravanje umjetničkih interesovanja.
To možemo pripisati najviše uticaju religije. Principi i adekvatni načini funkcionisanja u svijetu koje je njihova religija pripovjedala su značajno odudarali od Danielovih, a posebno se to pokazivalo na crtežima. Smatrajući ih demonskim ili đavoljim, zahtjevali su od njega da prestane. Međutim, on iako je nastavio da stvara uprkos njihovim negodovanjima, on je te kritike usvojio kao dio svoje ličnosti. Lako možemo primjetiti koliku ulogu ima simbolika đavola. Daniel u momentima u kojima manifestuje ponašanja koja nijesu socijalno prihvatljiva ili su čak ugrožavajuća on ih pripisuje đavolu koji ga kontroliše. Zapravo, to je njegov način da na simbolično opiše težinu simptomatologije bipolarnog poremećaja koji se nije tretirao ili prosto socijalna pravila koja doživljava kao pretjerano ograničavajuća i ponižavajuća. Sa druge strane, kako je njegova „mračna” strana ličnosti dobila svoj simbol, tako i sve ono što je dobro u njemu je dobro zbog Laurie. Njegova muza, nedodirljiva, fiktivna i platonska ljubav je ostala tokom cijelog stvaralaštva izvor inspiracije i anđeoski simbol. Kroz Danielovu muziku se to jasno osjeća. U svoja romantična osjećanja nam je dao jasan uvid kako izborom teksta, tako i neobičnom harmonijom muzičkih instrumenata kojima se služi. Na isti način smo i svjedoci teških, nesigurnih momenata, kojima često zna pristupiti i sa humorom.
Ovom prilikom vam neću pisati o tome šta za mene ili vas predstavlja njegova muzika ili ako je nijeste poslušali šta bi za vas predstavljala. Ostavljam nekom drugom da se tim bavi. Ukoliko želite da se podsjetite to ćete sami znati da uradite. Moj cilj je bio da kroz tematiku dokumentarca približim faktore koji su oblikovali ovog čovjeka, dajući svijetu muzičara koji je do kraja ostao vijeran svojoj bezuslovnoj ljubavi- umjetnosti.
Anđela Knežević