Osamdesetosma dodjela Oskara i ove godune donijela je mnogo kontroverzi. Najviše oko toga da li će nagradu dobiti Leonardo di Caprio i zašto nema crnih glumaca među nominovanim filmovima. Lična impresija je da je voditelj Chris Rock bio najlošiji host u poslednje vrijeme.
Usiljeni iscenirani humor sa 99% posto rasističkih šala nije mogao zasmijati ni učesnike ni tv publiku. Lobiji su prisutni i ovog puta na dodjeli to je sasvim očigledno. Makar u dijelu za najbolju numeru. “Writings on the wall” je zaista dobra pjesma, međutim i da je Lagy Gaga osvojila imalo bi više smisla. Mad Max je odnio najviše Oskara u nominacijama koje običnom gledaocu nijesu važne, ali su bitne za film. Čini se da je ovaj film mogao proći i bez glavnog glumca Toma Hardija koji je prećutao cijeli film. Opravdani Oskar dobija Bri Larson za žensku ulogu u dobrom filmu Room. Injaritu je ušao u legendu dobivši Oskara dvije godine za redom, i to za režiju. Jedini čovjek koji je s razlogom došao na dodjelu, famozni Leo dobija nagradu i svijet slavi. Istina, vrijeme je. Emanuel Lubecki uzima opravdano nagradu za sjajnu fotografiju filma Povratnik. Mark Rilens dobija nagradu za sporednu mušku ulogu u političkoj drami Bridge of Spies, moj favorit je ipak bio Mark Rafalo za film Spotlight. No, Spotlight dobija Oskara za najbolji film. Opravdano. Sjajna glumačka ekipa, aktuelna tema i dobra priča. Ako je Oskara dobio Avatar svojevremeno ovo je po meni napredak. Meni najmiliji Oskar ove godine ide u ruke legendarnog Enio Morikonea za komponovanje muzike za film Hateful Eight. Nagrada za strani film ide u Mađarsku za film Son of Saul. Oskar je opet pokazao da je sve to samo show biz isključivo u službi raznih političkih, aktivističkih struja koje film koriste za advertajzing. Umjetnost treba tražiti na drugim mjestima. Jednostavno kao Dastin Hofman – ostati kući i gledati sport.
ĐorđepunX