CBGB
Režija: Randall Miller
Uloge: llan Rickman, Malin Ackerman…
Još jedna idealistička američka priča. Ovaj put o zaista kultnom njujorškom klubu CBGB. Igrani film o Ocu panka kako nazivaju vlasnika kluba Hili Kristala i ostalim pank prvoborcima.
Još jedna prilika da Amerikanci definitivno usvoje pank i sve što ima veze sa njegovim počecima. Nego dobro. Prvi minus filma je što se (dosadno) govori o počecima nekih zaista bitnih bendova, o čemu smo mogli gledati, čitati do iznemoglosti, tako da je ovo bila potpuno nepotrebna faza filma. Skoro da odslušamo pola pjesama svakog od njih. Šta može da nam prikaze igrani film, a da nam nije već rečeno o Ramonesima u 5-6 dokumentaraca? Svi bendovi počev od Television, preko Talking heads, Blondie, pa do Dead Boysa, Ramonesa, Iggy Popa prikazani su suvoparno, kao idiotski tinejdžeri koji u čitavom Nju Jorku otkrivaju tajne rock n rolla. Totalno nedovršena priča, koja i dok je mogla biti ispričana bavila se šetnjom vlasnika sa njegovim psom i dugim narkomanskim pričama da bi se valjda dočarala atmosfera socijale. Drugi minus bio bi karikiranje cijele priče i svođenje iste nagomilu slučajnosti, gegova i doskočica. Treći svakako nezainteresovanost glumaca, kako glavnih tako i sporednih. O portretisanju Lou Reeda ili Debby Harry da i ne govorimo. Plus je što se pomenu neke zanimljivosti – pehova bubnjara benda Blondie tokom svirke sa klimavoj bini kluba koji se i bukvalno raspadao, blowjob djevojke iz publike pjevaču Dead Boysa, intervju magazina Punk sa Lou Reed-om, ljutnja Johnny-ja Ramona na ostatak benda itd… a koje su potvrđivane u ranijim pričama o ovom klubu i tim grupama. Dobročinstvo i životno shvatanje vlasnika kluba i njegov značaj za undeground pokret najviše otkriva live footage na kraju filma kada se članovi Talking Headsa zahvaljuju Hiliju na inauguraciji u Rock n roll Hall of Fame i kažu da bez njega ne bi bilo ništa od njih. Poenta filma. Ok shvatili smo. Nažalost da nema ove fus note na kraju filma, zbog kvaliteta iznešenog teško da bi onaj ko već nije čuo za CBGB shvatio o važnosti vlasnika i njegove njujorške rupe u stvaranju cijelog pokreta. Plus ove američke produkcije je što i sa ovim prosječnim filmovima daju kakvu takvu počast ljudima koji su zaslužni za kulturu, a to CBGB svakako jeste bio globalno. Na kraju film vrijedi pogledati da bi onaj ko ne zna shvatio sta znači CBGB OMFUG.
ĐorđepunX