Prije dva dana počeo je jubilarni 65. Kanski filmski festival. Otvorio ga je film Moonrise kingdom američkog reditelja Vesa Andersona, ljubavna drama o dvoje tinejdžera koji bježe od kuće kako bi iskusili slobodu i ljubav. Posljednjeg dana festivala publika će imati priliku da vidi specijalnu posvetu nedavno preminulom filmadžiji. Proslavljeni režiser Klod Miler je podlegao bolesti nekoliko dana nakon završetka montaže filma Theresa Desqueyroux. Milerova adaptacija Fransoa Morisove istoimene novele sa Odri Tatu u glavnoj ulozi će zatvoriti 65. izdanje mediteranskog festivala.
Između ova dva filma, prisutni će moći da pogledaju još 52 ostvarenja. Od kojih će se 22 naći u takmičarskom dijelu.
O pobjednicima će odlučivati žiri kojim predsjedava italijanski reditelj Nani Moreti koji je i sam okićen Zlatnom palmom. Dobio ju je 2001. za film La stanza del figlio.
Među članovima žirija su škotski glumac Juan Mekgregor, britanska rediteljka Andrea Arnold, njemačka glumica Dajen Kruger, američki reditelj Aleksandar Pejn, francuski kreator Žan-Pol Gotje, francuska glumica Emanuel Devos, palestinska glumica i režiserka Hiam Abas i Raul Pek režiser sa Haitija.
U konkurenciji za glavnu nagradu festivala ima i onih koji su se njome ovjenčali u prethodnim izdanjima Kana. Takvi su Abas Kjarostami, Majkl Haneke, Kristijan Munđiu i Ken Louč kome je ovo rekordno jedanaesto pojavljivanje na ovom mediteranskom festivalu. Osim ove četvorke, žiri će se oko konačne odluke namučiti i zbog imena kao što su: Endrju Dominik, Mateo Garnone, Dejvid Kronenberg, Džon Hilkout, Žak Odijar…
Ova godina proteći će u znaku američkih filmova, pošto se na programu nalazi više od desetak ostvarenja tamošnje produkcije. Direktor festivala Tijeri Fremo je najavio povratak Holivuda riječima: „Holivud će biti valjano prezentovan na crvenom tepihu filmovima velikih majstora poput Volter Salesovog On The Road, Li Denijelsovog The Paperboy, Dejvid Kronenbergovog Kosmopolis, Džef Nikolsovog Mud i Endrju Dominikovog Killing Them Softly. Tu je i animirani film Madagascar 3: Europe’s Most Wanted koji je van konkurencije”. Kada se u obzir uzme i diva Merilin Monro, koja se osmjehuje sa plakata 65. kanskog festa, namjere organizatora su jasne.
Zbog prisustva velikog broja super zvijezda u Kanu mnogi su izrazili bojazan da će one svojim prisustvom ukrasti šou filmovima. Direktor festivala Tijeri Fremo ovo opravdava: „U Kanu, veliki filmovi štite male. Zvijezde štite one nepoznate. Kada ljudi pogledaju Li Danijelsov film, pričaće o Nikol Kidman kao glumici, ne kao o zvijezdi”.
Možda upravo zbog fokusa na holivudskoj priči treba očekivati manjak nagrada za ta ostvarenja. Makar kada je u pitanju ona glavna. Samo učešće 89-godišnjeg veterana Alan Renea i njegovog novog filma You Ain’t Seen Nothin’ Yet, po nekima, nagovještava pobjednika iz redova domaćina. Velike šanse ,,kladioničari” daju i Odijarovom ostvarenju Of Rust and Bone. Osim njih francusku kinematografiju predstavlja i Leo Karaks sa filmom Holy Motors.
Oni koji se bave predviđanjem kome će otići Zlatna palma na umu imaju Kronenbergov Kosmopolis, nezvanično i najvećeg favorita festivala. Dosta je i onih koji su skeptični, naročito poslije Kronenbergovog posljednjeg, dosta lošeg uratka – Dangerous Method. Ni činjenica da malo ko može zamisliti scenario u kome jednu od nagrada Kana kupi film u kojem glumi proslavljeni sladunjavi tinejdž vampir iz serijala Twilight – Robert Pattison ne ide mu na ruku.
Između ove, moguće naduvane borbe francuske i američke produkcije, stidljivo se pomalja, dobrim kritikama već ovjenčan film Post Tenebras Lux. Na ruku meksičkom režiseru Karlos Reigadasu koji stoji iza ovog filma možda ide i činjenica da su sva tri njegova prethodna naslova već bila u Kanu. Osim filma Japon za koje je primio specijalnu pohvalu u kategoriji debitantskih ostvarenja, ostali su prošli bez priznanja.
Organizatorima su i ove godine upućene brojne kritike. Jedna od glavnih je što 65. izdanje festa neće ugostiti mnogo debitanata. „Kada imate godinu poput ove, sa nekoliko velikih autora, logično je da ne može biti puno novajlija. Moramo imati na umu misiju festivala.Moramo pokazati da je film savremen, ali i spreman da pređe granice. Zapamtimo da Kan nije francuski festival, već festival svih nas” – rekao je u odbranu ovogodišnjeg programa direktor festivala.
On se osvrnuo i na kritike vezane za neučešće prošlogodišnjeg pobjednika Terens Malika, naglašavajući da su u pitanju glasine koje kruže internetom, te da Malik još radi na novom filmu. Filmska javnost žali i zbog manjka azijskih ostvarenja, ali i ostvarenja britanske produkcije poput Ben Vitlijevog Sightseers. Kritike tu ne prestaju. Na listi izabranih režisera su svega dva ženska imena: Silvi Verhejde sa Confession of a Child of the Century i Ketrin Korsini sa Trois Mondes, oba u kategoriji Un Certain Regard. Upravo su na ovaj momenat prve noći festivala skrenule pažnju i dvije članice žirija Dajen Kruger i Andrea Arnold. Arnoldova je naglasila da je nedostatak ženskih režisera „velika šteta jer žene čine polovinu populacije i imaju glas i način da kažu mnoge stvari o svijetu oko nas koje su dobre za sve”. Krugerova je dodala da iako žali zbog naglašene neravnopravnosti polova među ovogodišnjim takmičarima, ne bi nikako voljela da neki njen film „bude izabran iz milosrđa, već isključivo iz valjanih razloga”. Veliki je broj nezadovoljnih i filmom koji se našao među 22 takmičara – Jusri Nasralahovim After the Battle. Koketiranje sa Arapskim proljećem koje je tema ovog ostvarenja brojni filmofili smatraju iskorišćavanjem simpatija svjetske javnosti prema nedavnim događajima u arapskom svijetu. Neizbježan momenat ovakvih manifestacija su i filmovi koji šokiraju javnost. Sve oči su ove godine uprte u dva – Tomas Vinterbergov Jagten koji se bavi pedofilijom i Ulrih Sidlov Paradise: Liebe o nesvakidašnjim ljubavnim životima majke i ćerke-
Kan naravno nije samo mjesto za film. Brojni aktivisti se okupljaju tokom ove manifestacije kako bi svoje ciljeve na momenat gurnuli u prvi plan. Ekolozi okupljeni u grupu Mediteran u opasnosti su iskoristili kansko ludilo da prikažu svoje podvodne snimke na kojima se vide velike količine plastičnog otpada. Po njihovom istraživanju na dnu Sredozemnog mora se trenutno nalazi 290 milijardi komada plastike, a samo prošle godine je tokom Kanskog festivala količina otpada povećana za 1.200 tona. Ni velikim zvijezdama nije stran aktivizam tokom ovakvih manifestacija. Šon Pen će ovu priliku iskoristiti da prikupi sredstva za svoju fondaciju koja pomaže stanovnicima Haitija da saniraju posljedice zemljotresa iz januara 2010.
Dragan LUČIĆ