Pisao je ovih dana Branimir Štulić bakćući se sa beogradskim i zagrebačkim pravnim sistemom, kako ne želi da skapa poput prelijepe dive Billie Holiday. Nije slučajno, Džoni prizivao u sjećanje famoznu Lady Day tik pred njen stoti rođendan. Sa druge strane, razlozi prizivanja tragične figure džeza nije u potpunosti opravdano.
Iako je odomaćena priča da je Billie Holiday ostala na samrtnoj postelji sa operušenom ušteđevinom od nešto preko 750 dolara, te da je sve što je godinama zarađivala osim naravno imena koje joj niko ne može oduzeti, oteto od strane zlonamjernih saputnika i menadžera, istina je drugačija.
Prilično zahvaljujući filmu „Lady Sings the Blues” koji je i sama podržala, a koji je rađen po autobiografiji istog imena u javnost je dospjela jedna romantizirana verzija njenog života. Ova romansirana priča nastala je pedesetih kroz koautorstvo Bili Holidej i novinara Vilijama Daftija. U filmu koji 1972. potpisuje Sidney J. Furie, a u kome Holidayevu tumači tada velika pop ikona Dianna Ross ispalo je da je neka crna ruka vodila njenu sudbinu, te da je pjevačica žrtva više sile i brojnih lešinara u muzičkom biznisu.
Istina, tvrdiće njeni najbliži, kao i njeni kasniji biografi i istraživači Holidejine zaostavštine je bila svjestan put u samodestrukciju. Više je sve to bio splet loših odluka, previše alkohola, opijuma, heroina, muškaraca, pa i žena, koji je vodio neminovnom i preranom kraju.
„Tekst Lejdi peva bluz je verovatno nastao na način na koji su nastajale njene pesme: rekomponovala je svoj život, ulazila takt iza očekivanog, izbacivala reči ili stvarala novi podtekst, frazirala… sve ono što je činila i sa svojom muzikom.” – osvrću se na film na portalu jazzin.rs i lijepo zaokružuju ovo poglavlje njenog života.
Holidayeva je rođena kao Eleanora Fagan sedmog aprila 1915. godine u Filadelfiji. Ime Billie Holiday je prisvojila sama, sa jedne strane kao počast njenom ocu gitaristi Clarencu Holidayu, a sa druge glumici koja joj je bila rol model – Billie Dove koja je zapaženu karijeru izgradila u dvadesetim i početkom tridesetih godina dvadesetog vijeka. Prva odluka Holidayeve je bila da svoje umjetničko ime izgovara – Halidej, kako bi napravila svojevrsnu distancu od oca koji ju je rano napustio, ali kasnije će ipak naći pomirenje, pa i zauvijek ostati upamćena po očevom prezimenu.
Faktografija Holidejeve donosi i nadimak Lady Day koji je smislio vjerovatno najvažniji muškarac u njenom životu – saksofonista Lester Young.
Život male Eleonore počeo je u okruženju u kojoj su generalno svi bili djeca. Nakon što su njenu majku Sarah Juliu Fagan, roditelji istjerali iz kuće nakon saznanja o trudnoći, trinaestogodišnja djevojčica poznatija kao Sadie preselila se iz rodnog Baltimora u Philadelphiu. Otac – petnaestogodišnji gitarista nije mnogo mario za porodicu, pa se odmah po dolasku djevojčice na svijet posvetio ganjanju džez karijere.
Prvu deceniju života Billie je provodila više sa svojom tetkom i njenom svekrvom nego sa sopstvenom majkom, koja je za život često zarađivala radeći kao čistačica i servirka po putničkim vozovima širom SAD-a.
Već u ovom periodu počinju problemi sa zakonom male Billie Holiday. Nakon što je zbog redovnih izostanaka iz škole, završila na sudu, pa u katoličkoj školi, život joj se po izlasku iz nje dodatno komplikuje. U jedanaestoj godini već je napustila školu i počinje da radi u restoranu koji je otvorila njena majka. Upravo te godine zabilježen je pokušaj silovanja od strane susjeda, koji je djevojčica srećom izbjegla. Ono što nije mogla izbjeći je ponovni ulazak u katoličku školu. Dijelom kao neka vrsta zaštićenoh svjedoka, dijelom i kao vid kazne. Nakon ove epizode Sadie odlazi u Harlem ne bi li tamo okušala svoju sreću. Nedugo nakon nje tamo odlazi i Billie.
Billie i majka su radile u bordelima. Diva je u početku radila sitne pomoćne poslove, da bi se ubrzo poput majke odala prostituciji. Već u Harlemu uslijedio je njen novi sukob sa zakonom. Osim što se bavila nelegalnim poslom, bila je i maloljetna. Iako se izdavala za sedam godina stariju, Billie je imala svega 14 godina.
Valjda jedina dobra stvar koju je ovdje pokupila su muzika Louis Armstronga i Bessie Smith. Te dvije figure će obilježiti njen kasniji život.
redakcija Mulja