Ninin odnos sa ocem, Džonom Divajnom, imao je veliki uticaj kako na njeno djetinjstvo tako i na pozniji dio života. Imala je samo 13 godina kada joj se otac razbolio i imao ozbiljnu operaciju – izvađen mu je želudac, zatim ispran i na kraju vraćen u tijelo. Niko nije zasigurno znao da li će se ikada oporaviti, i nije bilo nikog ko bi se o njemu brinuo osim male Nine. Ostatak porodice imao je sopstvene obaveze, kako bi nastavili da žive iako su ostali bez jedne plate u porodici.
Nini to nije smetalo. Voljela je da provodi vrijeme sa njim, da sluša dok on svira klavir ili joj pjeva. Postali su nerazdvojni. Svakoga dana mu je čistila ranu, pravila mu društvo i pravila mu omiljeni napitak od mlijeka, svježih jaja, šećera i vanile. Dok slušamo jednu od njenih pjesama, gotovo da ga možemo čuti kako se obraća maloj Nini:
My father always promised me
That we would live in France
We’d go boating on the Seine
And I would learn to dance
(Otac mi je uvijek obećavao
Da ćemo živjeti u Francuskoj
I ići na krstarenje Senom
I da ću naučiti da plešem)
Smještena u očevom naručju, Nina nije znala ništa o teškim vremenima u kojima su živjeli. Bile su to godine velike ekonomske krize koja je, u najgorem periodu, trajala od 1930. do 1939. godine, i čije posledice su se mogle osjetiti tokom čitave naredne decenije. “Devet hiljada banaka je zatvoreno i 9 miliona računa sa ušteđevinama je izbrisano. Osamdeset šest hiljada preduzeća je propalo, i plate su smanjene u prosjeku za 60%. Stopa nezaposlenosti se sa 9 povećala na 25%, oko 15 miliona nezaposlenih ljudi.”
Njena majka postala je glava porodice, radila je na dva mjesta i pokušavala da obezbijedi normalan život djeci i mužu, koji više nije imao snage da hoda bez štapa. On je ostao fizički slab do kraja života, i nije mogao da radi onom istom snagom koju je ranije imao. Baš iz tog razloga, godinama kasnije, Nina nije mogla da oprosti ocu laži koje je čula da govori njenom bratu Semu: “Tata je govorio Semu kako je on uvijek bio taj koji je zarađivao novac za porodicu, kako je on obezbijedio ugodan dom za mamu i nas djecu, kako niko to ne smije da zaboravi. Stajala sam tamo u mraku i slušala ga kako izgovara te laži jednu za drugom.” Čitav njen svijet se srušio. Pored njene majke, sama Nina je bila ta koja je stalno slala novac kući, od onog dana kada je zaradila svoj prvi dolar. Nije mogla da se suoči sa tim da je njen otac, njen tata, iznevjerio na takav način. Tada je odlučila da ne želi više nikada da ga vidi. I nije. Čak ni kada je bio na samrti i molio je da dođe. Dan nakon što je preminuo, svirala je u Kenedi Centru u Vašingtonu, obučena u crnu haljinu. Jedna od pjesama koje je izvela bila je i “Alone Again (Naturally)” (Ponovo sama (naravno) ), koja je posvećena njenom ocu.
I was his favourite child, I had him a little while
Just as long as I could play the piano and smile a little smile
Just when I needed him most, he was already a ghost
And for all my life there where promises and they always have been broken
Leaving me alone with all my troubles
Not ever once touching me and saying
Daugther, I’ll help you get over.
Now he’s fading away and I’m glad to say,
He’s dying at last. Naturally.
(Bila sam mu omiljeno dijete, na kratko je bio sa mnom
Dok sam mogla da sviram klavir i smješkam se
A kada sam ga najviše trebala, on je već bio duh
I čitavog života slušala sam obećanja koja su uvijek bivala kršena
Ostavio me samu sa svim mojim mukama
Ni jednom me ne dodirnuvši i rekavši
Ćerko, pomoći ću ti da prebrodiš.
On sada kopni i drago mi je što mogu reći,
On konačno umire. Naravno)
Veliki dio Nine umro je sa njenim ocem i njegovim lažima. Obećanje koje je dala sebi bilo je ozbiljno, i odlučila je da ga se drži, kao da je u pitanju neka čarolija koju nije mogla razbiti. Boreći se protiv sopstvenih osjećanja ljubavi i mržnje, nastavlja u pjesmi:
I waited three weeks for him to die
Every night he was calling on me
I wouldn’t go to him.
I waited three weeks for him to die
Three weeks for him to die.
And after he died, after he died
Every night I went out, every night I had a flight.
It didn’t matter who it was with ‘Cos I knew what it was about…
And if you could read between lines, my Dad and I close as flies.
I loved him then and I loved him still, that’s why my heart’s so broken.
(Čekala sam tri nedjelje da umre
Svake noći me je dozivao
A ja nisam htjela da dođem.
Čekala sam tri nedjelje da umre
Tri nedjelje da umre.
A nakon što je umro, nakon što je umro
Svake noći sam izlazila, svake noći sam se provodila.
Nije bilo bitno sa kim, jer znala sam zašto to radim…
A ako pažljivo čitaš, moj tata i ja bili smo jako bliski.
Voljela sam ga tada i još uvijek ga volim, zato je moje srce ovako slomljeno)
Ostavši pri svojoj odluci, Nina je bila nesrećna čitavog života, sve dok jednog dana ponovo nije vidjela svoga oca. To se dogodilo u Africi, crnom kontinentu njenih predaka, gdje je upoznala vrača, plemenskog vidovnjaka, koji ih je ponovo spojio. Rekao joj je da sa druge strane ima jedan čovjek koji voli mlijeko i čeka njen oproštaj. Nina je odmah znala da je to njen tata. Morala je da prođe ritual, i tri dana nakon toga mogla je vidjeti svog oca kako sjedi pokraj nje kad god bi je nešto mučilo. Nina to nikada nije dovodila u pitanje, niti je sumnjala u stvarno prisustvo svog oca. To u njenoj sobi nije bio duh, već njen tata, i ponovo su bili zajedno
Papa, can you hear me? Papa, can you see me?
Papa, can you find me in the night?
Papa, are you near me? Papa, can you hear me?
Papa, can you help me not be frightened?
Looking at the skies I seem to see a million eyes, which ones are yours…
The night is so much darker, the wind is so much colder
The world I see is so much bigger, now that I am alone
Papa, please forgive me I know you understand me
Papa, don’t you know I had no choice?
Tata, da li me čuješ? Tata, da li me vidiš?
Tata, možeš li me pronaći u noći?
Tata, da li si pored mene? Tata, da li me čuješ?
Tata, možeš li mi pomoći da se ne bojim?
Dok gledam u nebo kao da vidim million očiju, koje su tvoje …
Noć je toliko mračnija, vjetar je toliko hladniji
Svijet koji vidim je toliko veći, sada kada sam sama
Tata, molim te oprosti mi, znam da me razumiješ
Tata, zar ne znaš da nisam imala izbora?
Tokom svih godina koje je provela u Evropi, i naročito u Africi, pokušavajući da pobjegne od američke netrpeljivosti i rasizma, Nina je pokušavala da se vrati korjenima i pronađe prijatelje i ljubavnike koji je neće iznevjeriti. Mnogi od njih je jesu iznevjerili, i mnogo puta se osjećala iznevjerenom. Na kraju je svoj mir pronašla u Francuskoj, gdje je živjela sama ali zadovoljna, dok je lik njenog oca bio pored nje. Uvijek.
The trees are so much taller
I feel so much smaller
The moon is twice as lonely
And the stars are half as bright
Daddy, how I love you
Daddy, how I need you
Daddy, how I miss you
Kissing me goodnight
(Stabla su mnogo viša
Osjećam se tako malom
Mjesec je dvostruko više usamljen
A zvijezde upola svijetle
Tata, kako te volim
Tata, kako te trebam
Tata, kako mi nedostaje
Da me poljubiš za laku noć)
Aleksandra Simanić
preveo sa engleskog: Petar