Šarđun: Muzika nije nešto što jednom snimiš i zacementiraš, već nešto što raste i mijenja se zajedno s tobom

Jako prijatno izdanje osvježilo je crnogorsku muzičku scenu krajem prošlog mjeseca. Iako smo odavno upoznati sa radom Šarđuna i njihovom energijom na živim nastupima „No Time For Showtime“ nam je otkrio nove slojeve ovog sastava koji kroz svoj muzički izraz kombinuje najbolje od američkog folk roka i britpopa. Zadovoljstvo nam je bilo porazgovarati sa gitaristom i vokalom Filipom Trojanovićem, basistom i vokalom Ivanom Jokanovićem i bubnjarem Vidakom Ratkovićem. Osim njih Šarđun čini i perkusionista Vladimir Nikolić.

Novi album je tu, “No Time For Showtime”. Recite nam gdje i kako je sniman, da li ste zadovoljni finalnim proizvodom?

FILIP: Album je sniman na Cetinju, u studiju Pejović Guitars, u periodu od 2022. do 2025. godine. Za snimanje i prvi rez bio je zadužen Andrija Pejović, dok je miks i mastering radio Goran Antović. Što se tiče njihovog dijela posla, tu smo prezadovoljni. Jedino što je moglo bolje smo mi sami. 😊

Neke od pjesama nastale su još prije sedam godina, a u međuvremenu smo dosta sazreli kao muzičari, pa danas te pjesme uživo zvuče prilično drugačije. Ali to je valjda i poenta cijele priče. Muzika nije nešto što jednom snimiš i zacementiraš, već nešto što raste i mijenja se zajedno s tobom. Album je odličan dokument onoga što smo bili tada, a svirke pokazuju gdje smo danas. Sve je to dio procesa muzičkog stasavanja.

Ko je sve gostovao na albumu?

FILIP: Imali smo sreću da na albumu ugostimo sjajne muzičare koji su dodatno obogatili naš zvuk. Milena Mitrić je svirala violinu, Milica Vujović violončelo, Kruna Ratković je pjevala prateće vokale, Vladimir Zaputović svirao gitaru, a Miljan Lakićević harmoniku. Tu je i Andrija Pejović, koji je, osim što je snimao album, na bonus numeri odsvirao gitare, mandoline i sintove. Svako od njih je ostavio svoj pečat i zahvalni smo im na tome.

Kad već govorimo o muzici kao proizvodu, čini se da se tako i konzumira danas. Koliko zapravo album ljudi slušaju danas po vašem mišljenu, i koji su planovi za promociju albuma?

IVAN: Svijet je postao potrošačko društvo. Trošimo i onda kada nam je potrebno i onda kada nije. Logično je da se vraćamo na proizvode i da imamo prirodan osjećaj kada ih konzumiramo. Na žalost, umjetnost generalno, a tako i muzika, nije istrgnuta iz ovog pravila. Ljudi slušaju u prolazu, bez potrebe da se obrati pažnja na detalje, a kada već to kažemo, čak i na najširu sliku. Sluša se sada i koristi se sada. Vjerujemo da najveći broj mladih ljudi nikada nije poslušalo bilo koji album od početka do kraja. A ne bi trebalo da je tako. Jedino takvo slušanje može da pruži ugođaj upoznavanja djela i formiranja mišljenja. Sve drugo su pokušaji da se pomaze razni receptori, kada se slušaju pjesme koje prijaju. Finalna slika nije izgrađena i nikada ne može biti izgrađena.

Upravo zato, planiramo da odsviramo album od početka do kraja u najvećoj Podgorici, u Nikšiću gradu čelika i Rock and Roll-a, u Kotoru, gradu kulture i tradicije i Cetinju, gradu od kojeg smo dobili ogromnu količinu pozitivne energije u momentima snimanja albuma, onda kada je bilo najpotrebnije. Planiramo da ponudimo sve ideje oko kojih smo skupljeni, emociju, želju i volju… jednu cjelinu koju smo nazvali „No time for Showtime“.

Svirate specifičan žanr, naročito za Crnu Goru, a dolazite iz različitih muzičkih pozadina. Kako ste došli do ove žanrovke tačke?

FILIP: Mislim da nismo previše razmišljali o žanru, već smo jednostavno tražili zajednički teren na kojem se svi osjećamo udobno i svoji na svome. Svi dolazimo iz različitih muzičkih svjetova i svako je donio nešto svoje. Vremenom smo taj zvuk koji smo krenuli da sviramo prilagodili sebi i učinili ga našim. Danas nam je to potpuno prirodan muzički izraz, bez neke posebne potrebe da ga stavljamo u žanrovske fioke.

U proteklom periodu posebno podgorička publika je imala priliku da vas gleda. Da li ćete više biti koncertno aktivni nakon izlaska albuma?

FILIP: Publika već u decembru može da očekuje naš live nastup i koncertnu promociju albuma. Za tačan datum, lokaciju i sve ostale detalje najbolje je da prate naše društvene mreže. Vidimo se uskoro!

Od ostalih stvari koje radite, moramo pomenuti Music and hills festival? Da upoznamo one koji ne znaju sa tom pričom. (

IVAN: Music & Hills festival je muzički festival koji je pored promocije domaće scene, u velikom dijelu posvećen promociji planinarenja, aktivnog odmora i uopšte promociji planinarskih destinacija. Kreiran je tako da spaja umjetnost i održivi planinski turizam. Fokus je naravno na muzici, pa smo od kad festival postoji, imali koncerte 15 crnogorskih bendova (u glavnom i propratnom programu) i naravno 3 gostujuća (svake godine po jedan). Prve dvije godine promovisali smo planinarske staze kroz projekat Lokalni hodači, jer smo u sklopu njihovih epizoda koje smo zajedno osmislili pričali o festivalu, a treće godine smo jedan dan festivala održali u planinskom dijelu Podgorice i odveli ljude na planinarske ture i održali muzički program na Kučkim koritima gdje smo imali priliku da slušamo sjajan koncert Wider Horizons, crnogorski Pink Floyd koncept. Za četvrti Music & Hills najavljujemo isti koncept sa moguće još nekim iznenađenjima za našu vjernu publiku.

Zanimljivo je da učestvujete i u punk projektu Partymejkers?

IVAN: Šurda & Partymejkersi su nam jako drag projekat i sva četvorica smo od početka u priči, s tim što je prva numera “O živjelo nam Zabjelo” i objavljena kao Partymejkersi & Šarđun, dok na kasnijim numerama učestvujemo Filip i ja. Cijela priča je jako zanimljiva, kvalitetna i nadasve zabavna zahvaljujući Šurdi (Saša Jovetić) koji je glavni autor svih numera i nosilac projekta. U toj situaciji, nama je potpuno prirodno da budemo tu , jer smo odrasli na old school panku, volimo da ga sviramo, a sa Šurdom smo prije svega prijatelji i saborci u borbi za prave ljudske vrijednosti.

Nažalost više ne postoji festival Sea rock, gdje bi ste bili zapažen akt, pored vašeg festivala, kakva su iskustva sa ostalim festivalima u Crnoj Gori i regionu?

VIDAK: Sea rock festival je jedna sjajna priča uopšte, ne samo sa muzičke strane. Postoji anegdota koja se desila 2016. godine kada je jedini bend učesnik Sea rock festivala bio Wilco. Na njihovom sajtu je najavljena turneja u kojoj je kao jedan od gradova u kojima gostuju istaknut i Kotor. Skoro cijela turneja je bila rasprodata, pored imena par gradova je bio link tickets, a pored Kotora je bilo free. Za manje upućene Wilco je kultni bend koji na listi najuticajnih pjesama Rock and Rolla, Roling Stone magazina, ima dvije. U činjenici da je Sea Rock poklonio takav jedan koncert, baš kao i svih 9 festivalskih godina, leži snaga jednog pokreta koji na žalost nije opstao. Kao društvo bi trebalo da se preispitamo i pronađemo odgovore na najbitnija pitanja… odakle krećemo, šta vrednujemo, na koji način stojimo i kako vidimo budućnost. Ukoliko bi uspjeli da dodamo malo boje okruženju koje nam misli i riječi prave, bili bi sigurni da moramo da naglasimo projekte kakav je Sea rock festival. Ukoliko se desi da promjene budu suštinske, a ne samo kozmetičke, bićemo spremni da publici Sea rock festivala ponudimo ne samo našu muziku, već energiju i osjećaj koji smo sa istom tom publikom već dijelili u Kotoru, kao posjetioci. Vjerujemo da će to biti dobar spoj. Što se tiče ostalih festivala u Crnoj Gori, jako je pozitivno da ih ima, da se dešavaju. Prirodna selekcija izostaje, što je jako negativna stvar. Nismo u poziciji da rasipamo budžete, toga smo svjesni, ali upravo zbog toga bi bilo potrebno birati koga želimo da pozovemo, zašto i na osnovu tih odgovora kreirati ponudu. Bez temelja se ne može graditi, a čini se da upravo to radimo. Da nije tako, našli bi način da Southern Soul festival na Velikoj plaži opstane, veoma slično kao i Sea rock. Na kompletno različite načine ova dva festivala su stavljali Crnu Goru na mapu i pozivali ljude koji se i danas, kao gosti, vrate kod nas.

Dio ste muzičkih dešavanja i kao što rekosmo aktivno učestvujete u organizaciji. Kako bi okarakterisali trenutno stanje što se muzike tiče kod nas?

IVAN: Što se muzike tiče, Crna Gora nikad zanimljivija. Puno je mladih bendova, raznih usmjerenja i konačno se radi kvalitetnije. Tradicionalno, hip hop je jako zastupljen i u ekspanziji, jer Crnogorcima leži taj izraz. Ostali žanrnovi se takođe bude, metal scena raste, dobija i nova imena, a imamo već dosta mladih indi bendova koji se polako nameću i regionu. Što se publike u Crnoj Gori tiče, slobodno možemo reći da smo kao cijelo društvo u krizi, jer nas konzumerizam odvaja od umjetnosti uopšte, pa je samim tim i broj publike u padu, i festivali proživljavju teške trenutke što se posjete tiče u zadnjih 3-4 godine. Vjerujemo da je to samo faza i da slijede bolja vremena i za festivale.

razgovarao: ĐorđepunX