Mišo Hrnjak, basista najpoznatije postave zagrebačke grupe Azra, preminuo je u 76. godini. Sa Branimirom Džonijem Štulićem i Borisom Lajnerom činio je trio koji je obilježio jugoslovenski novi talas i ostavio neke od najznačajnijih albuma regionalne rok muzike.
Iako je u Azri proveo svega tri i po godine, Hrnjak je učestvovao u stvaranju njenih ključnih izdanja. Svirao je na prva tri studijska albuma — „Azra“, „Sunčana strana ulice“ i „Filigranski pločnici“, kao i na trostrukom koncertnom albumu „Ravno do dna“.
Bendu se pridružio gotovo slučajno, nakon što ga je Štulić pozvao da pomogne oko nastupa za koji mu je hitno bio potreban basista. Privremeni angažman prerastao je u saradnju koja je, uz bubnjara Borisa Lajnera, oblikovala prepoznatljivi zvuk Azre.
Hrnjak i Lajner otišli su na odsluženje vojnog roka 1982. godine, ali je Hrnjak već tada odlučio da napusti profesionalno bavljenje muzikom.
Po odlasku iz benda povukao se iz javnosti. Uslijedile su godine putovanja i borbe sa zavisnošću, a potom je mir pronašao u vjeri i porodičnom životu. Nastanio se u Mađarskoj, gdje je sa suprugom dobio petoro djece i bavio se stolarstvom i izradom namještaja. Bas-gitaru nije svirao gotovo dvije decenije, mada je privatno nastavio da svira akustičnu gitaru.
Muzici se vratio 2010. godine, obnovivši saradnju sa Borisom Lajnerom. Zajedno su osnovali bend i objavili album „Viša sila“, njihovo prvo zajedničko diskografsko izdanje nakon gotovo tri decenije.
Svoj životni put opisao je u autobiografiji „Srce od zlata – priče, ali ne baš za decu“, objavljenoj 2015. godine, u kojoj se osvrnuo na odrastanje, godine provedene u Azri i život poslije odlaska sa scene.
foto: “Srce od zlata – priče, ali ne baš za decu”