Metal sveštenik Dionysios Tabakis između muzike i kontroverzi
U junu je otac Dionysios Tabakis objavio da se priprema za svoj prvi nastup uživo, na festivalu Making Time u Philadelphiji, koji će biti održan narednog mjeseca. Međutim, grčki pravoslavni sveštenik, koji je postao viralan zahvaljujući hvaljenom drone-metal albumu Paradise Metal, suočio se sa kritikama nakon što su ponovo isplivali njegovi stari tekstovi na blogu. U dva teksta iz 2024. godine homoseksualce je nazivao „sodomitima“, a istopolni brak „sodomitskom nakaznošću“. Otkriveno je i da je 2013. godine obavio obred osvećenja u prostorijama Zlatne zore, grčke neonacističke organizacije. Na kritike je odgovorio novim saopštenjem.
U saopštenju, do kojeg je došao Pitchfork, Tabakis je napisao: „Moj stav o homoseksualnosti isti je kao stav Pravoslavne crkve tokom posljednjih 2.000 godina — ništa više i ništa manje. Homoseksualnim osobama dugujemo ljubav i prihvatanje jer su mnogi od njih ponekad doživljavali veliko odbacivanje u svom okruženju, naročito u porodici.“ Dodao je i da je „bolje griješiti u slobodi nego biti krepostan pod prisilom“.
Kada je riječ o obredu osvećenja, objasnio je da je Zlatna zora tada bila zastupljena u grčkom parlamentu i da je predstavljala legalnu političku stranku. Od 2020. godine klasifikovana je kao kriminalna organizacija. „Protivim se nacionalizmu jer je čovječanstvu donio samo krv i ratove“, napisao je. Njegovo cjelokupno saopštenje prenosimo u nastavku.
Sveštenik Dionysios Tabakis – Nafplio, Grčka 25. avgust 2026.
Dobro jutro, prijatelji.
Kada je riječ o mojim uvjerenjima, ona odražavaju moj nezavisan, nekonvencionalan i spontan karakter.
Ne volim da krijem ono u šta vjerujem, već da otvoreno kažem ono što mi je u duši, čak i ako me to ponekad čini nepopularnim. To što nijesam želio da se uklopim u unaprijed određene okvire mnogo puta me je skupo koštalo.
Kao što se može vidjeti iz mog muzičkog izraza, zalažem se za jedinstvo, ljubav, empatiju i pružanje pomoći svakom čovjeku koji je u oskudici, kome je nanesena nepravda ili koji pati u životu. Ko god on bio, u šta god vjerovao, bio svetac ili grešnik.
Čitav život posvetio sam pomaganju bližnjima, a za 31 godinu svešteničke službe nijesam stekao čak ni kokošinjac. Jedino što posjedujem jesu moj namještaj i muzički instrumenti.
Želim da pojasnim sljedeće:
1. O obredu osvećenja u lokalnim prostorijama Zlatne zore
To se dogodilo 2013. godine, kada je Zlatna zora bila zastupljena u grčkom parlamentu i u to vrijeme predstavljala legalnu političku stranku. Nakon što su se obratili mojoj nadređenoj crkvenoj vlasti, Mitropoliji, sa molbom da se obavi osvećenje, kao što to ponekad čine političke stranke i opštinske grupe, Mitropolija me je tamo uputila po službenoj dužnosti. Tokom godina svešteničke službe prisustvovao sam i drugim obredima osvećenja povezanim sa drugim političkim i opštinskim grupama.
Protivim se nacionalizmu jer je čovječanstvu donio samo krv i ratove. Jedini koji imaju koristi od nacionalizma i granica jesu fabrike oružja koje siju smrt. Osim toga, moji djedovi i bake sa Krita borili su se protiv Hitlera i nacizma, pa slijedim njihov duh.
Zapravo, jedan od razloga zbog kojih sam sa gitare uklonio pragove jeste moja unutrašnja potreba da ne budem ograničen granicama.
2. O pitanju homoseksualnosti
Moj stav o homoseksualnosti isti je kao stav Pravoslavne crkve tokom posljednjih 2.000 godina — ništa više i ništa manje.
Homoseksualnim osobama dugujemo ljubav i prihvatanje jer su mnogi od njih ponekad doživljavali veliko odbacivanje u svom okruženju, naročito u porodici.
Tokom godina su mi homoseksualne osobe dolazile i na ispovijest, a ja sam ih uvijek primao sa prihvatanjem i ljubavlju.
Sjećam se da su jednom na ispovijest došli brat i sestra. Oboje su bili uznemireni i, u skladu sa sopstvenim razumijevanjem vjere, borili su se sa pitanjima pokajanja i seksualnosti. Nakon molitve koju sam im pročitao zagrlio sam mladića i mogao sam da vidim koliko mu je laknulo zato što je neko učinio da se osjeti važnim i prihvaćenim.
Takođe uvijek poštujem slobodu drugog čovjeka. Uostalom, u slobodi griješimo i u slobodi se kajemo. Bolje je griješiti u slobodi nego biti krepostan pod prisilom.
To su moji stavovi kao čovjeka i sveštenika, uvijek izraženi sa ljubavlju i obzirnošću prema bližnjem.
Pošto sam razjasnio ova pitanja, sada bih želio da se vratim životu i radu koji su mi najprirodniji.
Ponovo čeznem za mirom i svojim pustinjačkim životom, kao i za tim da na svom kanalu objavljujem muziku sa strašću i spokojstvom. Vidim i shvatam da se moj put i moja uvjerenja kao pravoslavnog sveštenika značajno razlikuju od pojedinih vrijednosti i kulturnih stavova zastupljenih na savremenim festivalima eksperimentalne muzike.
Hvala vam na uvažavanju i poštovanju.
Želim vam da uvijek budete srećni i da zadobijete Raj.
