Ničeg novog i neobičnog nije bilo u svirci Autogenog Treninga u “Alan Fordu”, u Podgorici. Dva sata prave rokenrol energije uz, sada već karakteristične, povike sa bine “Ko glasa za DPS ne želi radost”, dok publika skandira ime odlazećeg basiste,
grupno pjevanje pjesama sa odveć svima (prisutnima) poznatog albuma “Previše…” uz par kompozicija sa sljedećeg albuma. Svako ko prati rad i ko je prisustvovao svirkama ove trojke znao je šta da očekuje i upravo to je i dobio. I svi kućama zadovoljni. Zadovoljni svirkom, naravno. Što se svega ostalog tiče teško da možemo osjećati isto.
Sinoć se ponovo otvorila stara rana i cijela stvar počinje da liči na menstruacioni ciklus – jedan period je sve kul, a onda ponovo muke i bolovi, i tako u krug ko zna dokle. Naime, Podgorica ponovo nema prostor za svirku. “Treća Obala” u kojoj je trebao da se održi ovaj koncert, kao i mnogi drugi koncerti proteklih mjeseci, zatvorena je. Event je premješten u “Alan Ford”, lokal za koji bi se čak moglo reći da je luksuz za autorske bendove s obzirom da u rukovodstvu istog imaju sluha samo za izvođenje “stranih i domaćih hitova”. No, u istom tom “luksuznom” lokalu može da stane nekih 150 duša, te se ispostavilo da je koncert Autogenog Treninga ipak bio preveliki zalogaj. Stajanje sa desnom nogom u vis, dok ti lijevu neko uporno gazi, nošenje ekipice srednjoškolaca na svojim leđima sa nečijom punđom u ustima samo su neke od disciplina kojima se sinoć bavio autor ovog teksta, kao i većina kolega posjetilaca. Da stvar bude gora, moglo se na prste jedne ruke nabrojati koliko ljudi je naručilo piće, što i nije toliko čudno jer bi u datoj situaciji to bila samo muka više. Samim tim mnogima je onemogućen ulaz u lokal jer “konobari ne mogu da prodju” kroz masu. Postavlja se zaista interesantna situacija – poslije svih priča o tome kako mlade ljude treba istjerati iz parka i natjerati ih da plate ulaz i piće, sinoć mnogi koji su došli sa tom namjerom jednostavno nisu bili u mogućnosti da je ispune. Naravno, nije prvi put da se ovakve stvari dešavaju u Podgorici, ali postavlja se pitanje “Dokle?”. Ne može se zamjeriti Autogenom Treningu, oni su došli da odsviraju svoje, i to posljednji put u tom sastavu. Ne može se zamjeriti ni gazdama lokala, oni bi samo da zarade. Zamjeriti kome onda? Ovo je zemlja u kojoj na mnoga pitanja ne postoji odgovor, pa tako možete dodati i ovo na spisak.
Srećom, prije par dana nam je od strane lokalnih vlasti po ko zna koji put obećana zgrada Studentskog kulturnog centra, sa velikim prostorom za svirke. Da li će i kada biti zgrade još jedno je pitanje za baciti. A ako se zgrada ipak pojavi u skorije vrijeme, s obzirom na istančane ukuse domaćih nam feudalaca nije izvjesno da li će u istoj biti prostora za bendove poput Autogenog Treninga. Trebalo bi, ali ipak niko sa sigurnošću ne može reći. Jer sigurnosti nema.
Do sljedećeg rokenrol kafića
iskreno Vaš
S. S.