Uvijek sam volio tihe, ali velike junake angažovane muzike, čiji konstatan rad i stav predstavljaju jedino što ih svrstava u red legendi, bez velikih izdavačkih kuća i želje da budu poznati i prepoznati. Svako ko teži ovakvom pristupu morao je čuti za mince grajndere Agathocles iz Belgije. Sa Leom sam već duže “na vezi” jer me uvijek zanimao njgov rad. Još od kada sam prvi put čuo Bombardovanje Brisela. Zbog čega to nezadovoljstvo svijetom u srcu Evropske unije? A onda vremenom shvatim da su to problemi koje zajedno dijelimo svi na planeti. Ponešto od toga će se pročitati u redovima koji dolaze… Dolazili su oni i u balkanske krajeve, a proputovali su i obišli dobar dio svijeta, neprikosnoveni Agathocles!
Hvala na intervjuu Leo. Za početak, reci mi nešto o okolnostima i motivima koji su doveli do osnivanja benda, kao i o stanju lokalne DIY punk i metal scene.
Bend smo osnovali Erwin (bubnjevi/vokal) i ja (gitara/vokal) 1985. godine. Tada smo bili dvоčlani noisecore bend i bili smo baš mladi, a nijesmo umjeli ni da sviramo instrumente. Voljeli smo da pravimo anti-muzički noisecore. Obojica smo imali oko 14 godina. Erwin i ja smo stupili u kontakt godinu ranije, jer smo obojica radili papirne fanzine, a ja sam vodio i malu kasetnu izdavačku kuću. Tada smo obojica živjeli u istom gradu, MOL-u. Moji roditelji i dalje žive tamo, a ja sada živim u GEEL-u, gradu koji je veoma blizu MOL-a. Obojica smo bili zaluđeni ekstremnim punkom i metalom i htjeli smo da napravimo najbučniji, najbrži i najprljaviji bend ikada, hahaha. Htjeli smo sami da pravimo buku jer muziku koju smo voljeli nijesmo mogli da nađemo u prodavnicama ploča. Slušali smo bendove kao što su HELLHAMMER, DISCHARGE, VENOM, BATHORY, D.R.I., STARK RAVING MAD, NEOS, LARM, CRYPTIC SLAUGHTER, HELLHOUSE, OCCULT, ACCURSED BLUDGEON, POISON, ZYKLOME A i mnoge druge, i oni su imali veliki uticaj na nas. Godine 1985. u Belgiji nije postojalo ništa slično grindcore-u. Mi smo bili jedini bend koji je pravio takvu vrstu buke. Ali postojali su sjajni brzi punk/hardcore bendovi poput ZYKLOME A, MORAL DEMOLITION, DE JEUGD VAN TEGENWOORDIG, KOYAANISQUATSI, CAPITAL SCUM, WULPSE VARKENS, VORTEX, NO DEBT, SPONKY BUSINESS, THE DIRT SCUMS… Takođe je bilo nekoliko odličnih i zanimljivih zinova, izdavačkih kuća (HAGELAND HARDCORE i PUNK ETC) i underground distro mreža sa vrhunskim izdanjima. U to vrijeme gotovo niko nije volio AGATHOCLES. Nijesmo bili prihvaćeni ni od jedne scene, pankeri su nas mrzjeli, metalci takođe… Ali sve se promijenilo kada je grindcore postao popularniji oko 1988. Tokom osamdesetih svirali smo sa belgijskim bendovima kao što su CAPITAL SCUM, EAR DAMAGE (ex-ZYKLOME A), DISTRESS (belgijski), TYFOON, CHRONIC DISEASE, EXTREEM, REIGN OF TERROR… CAPITAL SCUM i dalje postoji i svira. Oni su jedan od najstarijih belgijskih hardcore bendova koji još uvijek nastupaju. AGATHOCLES je prije nekoliko godina izdao split 12” LP sa CAPITAL SCUM za njemačku etiketu POWER IT UP.
Na Facebooku piše da dolazite iz „Hellgium“-a, a jedno od mojih omiljenih izdanja zove se Bomb Brussels. Za nas koji Belgiju znamo samo kao članicu Evropske unije, kako bi je opisao van svojih pjesama?
Belgija je federalna država sa šest vlada, što je stvarno apsurdno i košta previše poreske obveznike. Ali eto, šest vlada znači više zadovoljnih pohlepnih političara koji pune džepove kradući od naroda. Belgija ima oko 11 miliona i 800 hiljada stanovnika. U Belgiji postoje tri zvanična jezika: holandski (na sjeveru), francuski (na jugu) i njemački (u manjem dijelu na istoku).
Takođe promovišete progresivne ideje kao što su veganstvo i antifašizam. Međutim, druga strana Belgije je njena duga istorija kolonijalizma, rasizma i vjerskog radikalizma. Kako danas izgleda multikulturalna Belgija?
Imamo dosta tekstova o belgijskoj politici. U Belgiji postoje ekstremno desničarske ultranacionalističke (neofašističke) partije, i na federalnom i na regionalnom nivou vlasti. To je zastrašujuća situacija. Belgija je takozvana „demokratija“, ali ljudi u Belgiji su glupi do bola, jer ponovo daju moć fašistima i nacistima. Slijepo stado. Jadna Belgija, nikad ništa ne nauči iz prošlosti. Belgija jeste multikulturalna danas, ali to ne znači da se sve kulture ovdje jednako cijene. Nimalo. Dominantne kulture će uvijek tlačiti manje.
Aktivni ste dugo, sa mnogo materijala i brojnim split izdanjima sa drugim bendovima. Mogli bismo reći da ste legendaran bend u ovom žanru. Šta vas i dalje motiviše i kako danas gledaš na muzički aktivizam? Da li stvari napreduju? Da li scene rastu na smislen način ili svjedočimo propadanju DIY principa?
Biti aktivan sa AGATHOCLES-om je lijepo, jer možeš da radiš DIY aktivizam kroz kreativnost i sve onako kako ti želiš, bez menadžera, velikih ugovora, booking agencija i gušećih obaveza. Internet je dosta toga promijenio. Ljudi su postali ljenji, manje strpljivi, manje kreativni… Nedostaju mi stari dani pisanja pisama, ali pretpostavljam da internet ima i neke dobre strane.
Imate live izdanje iz Bugarske. Da li ste svirali i u drugim balkanskim zemljama?
Da, svirali smo i u drugim balkanskim zemljama kao što su Srbija, Hrvatska, Slovenija, Turska, Grčka, Rumunija… tokom godina. Sva ta iskustva su bila nevjerovatna.
Svirali ste mnogo humanitarnih koncerata širom Evrope i bili na turnejama širom svijeta. Gdje se najviše osjećate kao kod kuće? U kojim scenama?
Uvijek je lijepo upoznati nove ljude, nove kulture, tradicije… Svirali smo sa bendovima iz raznih muzičkih pravaca i zahvaljujući tome otkrio sam mnogo sjajnih stilova muzike koje inače ne bih slušao.
U jednom trenutku grind je postao i popularniji, posebno sa bendovima kao što su Napalm Death i Extreme Noise Terror. Kako gledaš na uticaj komercijalizacije na underground žanrove?
Kada nešto postane popularnije, mainstream izdavačke kuće uvijek uskoče da zarade novac. To je poslovni model. Ali uvijek će postojati underground DIY alternativa mainstream-u, i to je odlična stvar.
Kako gledaš na konzumerizam u muzici kroz muzičke platforme, s obzirom na to da nemate ni Bandcamp?
AGATHOCLES nema nikakve zvanične digitalne platforme kao što su Bandcamp, Spotify i slične gluposti. Ako se AGATHOCLES nalazi na tim platformama, to su sve bootleg izdanja. Jedina zvanična digitalna stvar koju AGATHOCLES ima jeste Facebook stranica, koju vodi jedan dobar prijatelj. Ne sviđa mi se to, ali izgleda da je danas neophodno za širenje vijesti, jer više niko ne piše pisma. Zaista mi je žao zbog toga.
Kakva je lokalna DIY scena u vašem regionu, ima li bendova koje bi preporučio?
Neki sjajni belgijski bendovi koji i dalje sviraju su TRAVOLTA, INTESTINAL DISEASE, MATRAK ATTAKK, DAYS OF DESOLATION, DUTROUX, FULL CONTACT, THE DIRTY SCUMS (sviraju od 1980), RENE BINAME, SILENCE MEANS DEATH, PRIVATE JESUS DETECTOR, CAPITAL SCUM (sviraju od 1983), HIATUS, END OF ERNIE i mnogi drugi. Takođe, mnogi belgijski punk rock bendovi iz 1970-ih su se ponovo okupili i sada sviraju koncerte u Belgiji, možda zato što su neki od tih ljudi napisali knjige o belgijskom punk/rocku iz sedamdesetih. Zanimljive etikete su BOG RECORDS (grindcore/noisecore), LONER CULT RECORDS (fastcore/powerviolence), BELGIAN WAFFLES RECORDS (reizdanja starog belgijskog punka), HALENOISE RECORDS i još neke.
Hvala na intervjuu.
Hvala na intervjuu i što ste nam dali prostor u vašem portalu-zinu. Svima tamo napolju poručujem: nastavite da podržavate DIY bendove i stvarajte alternativu mainstream komercijalnoj muzičkoj industriji. Znam da svi to možemo ako nastavimo da gradimo mreže prijatelja i istomišljenika širom svijeta. **MINCECORE IZ STRASTI, NE ZBOG MODE! ŽIVJELI SIROVI NOISE PANKERI!**
ĐorđepunX