Pozdrav Ante, drago mi je što možemo upoznati čitaoce koji ne dolaze iz punk i hardcorea o Vlajternativi, festivalu koji se održava u Benkovcu. Vjerujem da dosta naših čitalaca nije čulo za ovu priču, ni za Benkovac, pa hajde da krenemo kako je nastalo sve…
Pozdrav ekipa i prije svega hvala na pozivu za intervju. Da, Benkovac je relativno mali i nepoznati gradić između Zadra i Šibenika. U javnosti poznat po svom tradicionalnom sajmu koji se održava svakog 10. u mjesecu kojeg u jednom danu posjeti 5 000 – 8 000 ljudi iz cijele države. To je kraj koji je kroz povijest slovio kao jedna od najsiromašnijih regija u svim državama u kojima se nalazio. Međutim, osamdesetih godina zahvaljujući tzv Fondu za nerazvijene grad doživljava svoj najveći procvat i postaje urbana sredina s tvornicama, pogonima, obrtima, gospodarskim i kulturnim djelatnostima. Tih osamdesetih godina nastaje prva značajnija rnr scena u gradu koji je ugostio bendove tipa Azra, Buldožer, Prljavo Kazalište itd. Nastala je kritična masa ljudi koja je živjela rnr život, izrodio se prvi pravi punk/rock bend Ljubavni Upljuvak, koji ima i snimke. Onda su došle devedesete, Benkovac je bio u srcu ratnih zbivanja, grad je pretrpio velike gubitke, zadobio nepovratne rane, traume, gubitak i promjenu stanovništva. Reklo bi Zabranjeno Pušenje – ,,valjalo se dizati iz pepela”.
Sve je počelo otvaranjem Pizzerije Pape (2007. godine), koja je zahvaljujući karizmatičnom vlasniku odmah postala centar supkulture u gradu. Obitelj dođe na pizzu, sa razglasa piči Motorhead, a na šanku ekipa divlja i uživa. Tu su se okupljali rockeri, pankeri, bluzeri, glazbenici, metalci, boemi – svi ,,drugačiji” u gradu. Možda zvuči smiješno, ali ta pizzeria je spojila starije generacije i nas mlade buntovne tinejdžere željne nekakve promjene, buke i galame u svom gradu. Htjeli smo stvoriti nešto za sebe, nismo pristajali na ponudu grada, turističke zajednice i njihov pojam zabave za mlade. Pobunili smo se protiv svega i svih, bilo nas je 20-ak, obožavali smo tvrdu muziku, bili smo dobro i široko potkovani različitim glazbenim pravcima i žanrovima, plus svatko od nas je bio dobar u nečemu što je bilo važno za organizaciju, a da toga nismo bili ni svjesni dok nismo krenuli. Od završetka rata 1995. dogodio se jedan DIY pank koncert 2010. godine koji je bio okidač za ono što će uslijediti godinu kasnije. Tad su svirali zadarski bendovi Trn u Oku i Black Orange Box. Taj koncert je zapalio iskru. Ilegalni pokret otpora dosadi Vlajternativa festival Benkovac pojavio se u ljeto 2011. godine. U cijelosti je bio organiziran kao DIY festival. Spontano, amaterski, mladenački, reklo bi se: od ekipe za ekipu. Od tada je prošlo 15 godina I sad planiramo petnaesto izdanje. Nije više tako spontano, zrelo je i mladenački, poluprofesionalno je, jer je prerastao naše mogućnosti, ali uvik je od ekipe za ekipu.
Kad govorimo o Benkovcu, preko festivala stavili ste grad na regionalnu kulturnu mapu. Zapravo preko panka za Benkovac se čulo. Da li to prepoznaju građani, ustanove… Benkovac pripada Zadarskoj županiji. Da li institucije prepoznaju taj kontinuitet i značaj festivala koji se događa u jeku ljetnje sezone?
Vjerojatno ni mi sami nismo u potpunosti svjesni što se dogodilo u tih 15 godina festivala, kakva je percepcija grada i reputacija festivala. Čim smo dogurali da se o nama piše u Crnoj Gori, to već dosta govori J Što se tiče stanovništva – od početne ekstaze, entuzijazma i podrške došli smo do činjenice da na festival i svirke koje radimo dođe više ljudi iz drugih gradova nego iz našeg. Kad pričamo o suradnji s institucijama i lokalnom samoupravom, mi imamo pozitivna iskustva i dugogodišnju financijsku podršku. Zadarska županija i Grad Benkovac objave natječaj, mi se prijavimo i dobijemo neka sredstva. Naravno da mi uvijek priželjkujemo veća, ali kad čujemo priče sličnih organizacija iz drugih gradova, možemo biti zadovoljni. Ne tražimo i ne očekujemo puno od naših institucija, samo osnovne logističke stvari garantirane zakonom i na koje imamo pravo. Pomirili smo se kroz godine s činjenicom da nikad nećemo biti prioritet i kako nećemo dobiti punu otvorenu podršku i prema tome se organiziramo i radimo.
Naglasak udruge i festivala jeste na diy etici, međutim poslednjih godina ugostili ste i neka jaka evropska i regionalna imena. Koji je bio momenat kad ste se osnažili da pokušate i to da probate? Kako se to uspjelo i logistički i finansijski?
Udruga je prve dvije godine radila festival i svirke DIY pristupom, ilegalno i legalno. Što znači da nismo postojali kao udruga, ali smo se snalazili i pronalazili načine da legalno platimo neke troškove preko računa. Odlučili smo se na osnivanje udruge, jer smo htjeli napredovati i zvati na festival jača imena, osjećali smo podršku, želju i žar koji je bio prejak da bi propustili priliku da ga pojačamo i zapalimo sve. Trenutak koji nas je osnažio je čisto brojčani. Činjenica kako festival svake godine bilježi sve veću posjećenost i popularnost. Na tom valu smo se počeli prijavljivati na sve više natječaja koji nude bilo kakva sredstva (Ministarstvo kulture, Clubture, OTP banka, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatsko društvo skladatelja itd.) No, ključni moment je bio upoznavanje s Matom Škugorom (organizator Terraneo festivala, Super Uha itd.) koji nas je uputio i ohrabrio na prijavu na Zakladu Kultura nova koja pruža godišnju podršku programima u kulturi i suvremenim pristupima kulturi te daje priliku udrugama za napredovanjem. Tu smo ohrabreni i motivirani prvom prijavom dobili maksimalni broj bodova te iznose s kojima smo se usudili raditi bendove van granica i prostora država bivše Jugoslavije. Tako je kroz naš festival prošlo različitih bendova iz različitih krajeva: The Toy Dolls, Discharge, Pankrti, Paraf, Pobel und Gesocks, Psihomodo Pop, Goblini, Let3, TBF, The Bambi Molesters, Grč, Bolesna Štenad, Zadruga, Petar Punk, M.O.R.T., Pasi, Kryn itd.
Kakva je trenutno struktura udruge, ono što se svi svuda pitaju, da li postoji mlađih koji će nastaviti priču i da li ima novih bendova?
Trenutna struktura članova udruge je najmanja dosad. Prošli smo kroz smjenu generacija i iseljeničko – egzistencijalni val gdje smo brojčano više ostali bez ljudi nego što je došlo novih koji su se zadržali. Ali imamo mladih! Trenutno su u udruzi ljudi u dvadesetima i tridestima, što čini neku stabilnu strukturu koja i dalje ima snage, energije, volje i entuzijazma za gurati dalje našu priču – na neodređeno! U Benkovcu je poluaktivan jedan street pank rock bend – Kamp Kućice – koji su objavili album prvijenac za izdavačku kuću Slušaj najglasnije (aka Zdenko Franjić). Ekipa se okupi kad dobiju neki dobri poziv za gig, pošto pjevač Gogo radi na brodu pa mu je nestabilno vrijeme kad je kući.
Pominjemo Zadar, ali tu je Šibenik, uvijek Pula i nekako uvijek ima svijetla kada je subkultura u pitanju. Kada pogledamo širu sliku, kako stoji scena danas, decenijama svjedočite njenom razvitku?
Ako pričamo o manjim sredinama koje su meni privatno uvijek zanimljive – u okolici Benkovca ima rock/blues bendova. Knin, Sv. Filip i Jakov, Vodice i Sinj su manje sredine koje također rade i održavaju nezavisnu kulturnu scenu – bilo to preko glazbenih radionica, filmova, koncerata, skate session događaja, graffiti street art festivala i sl. Male sredine nerijetko iznenade s nekim zanimljivim sadržajem, što uvijek podržimo i pratimo. Zadar je naš centralni grad, u njemu su veći klubovi, ali za nas tu prednjači Nigdjezemska koja je jedan od najboljih i najfunkcionalnijih DIY pank prostora, usudio bih se reći – u regiji.
Šbenik je postao grad primjer kad se radi o funkcioniranju i suradnji svih dionika kulturne scene. Nikad bolje stanje nije bilo u gradu za koncerte i festivale. Tu se pojavio i prvi showcase festival u RH – Ship festival, tu je klub Azimut, Tunel – underground prostor za elektronsku muziku, šibenske tvrđave za velike događaje i Kuća Umjetnosti Arsen za finije događaje.
Pula je godinama naš glavni grad subkulture gdje se na Monteparadiso odlazi kao na hodočašće. U Rojcu su aktivni Monteparadiso klub i Klub Kotač. Međutim tu je i Rijeka u kojoj je osim kultnog Palacha aktivan i prostor Podrum – DIY plejs koji se nedavno izbrisao s Meta servisa i radi na principu bloga rijekadiyhcpunk.blogspot.com – tu možete saznati sve novosti. Split je godinama radio gigove u Kocki, trenutno su u nekakvoj rekonstrukciji zgrade i pauzi, koncerte su premjestili u Amfiteatar Doma mladih. DIY scena je dobro umrežena pa se tako surađuje i usklađuje turneje s prostorom MKNŽ u Ilirskoj Bistrici u Sloveniji, u Trstu s ‘In grind we trst’ kolektivom, Attack Zagreb, (Reci) Klaonica u Zagrebu, Stardust u Karlovcu, Balkan Eksces (Pavarotti) u Mostaru i odnedavno Delumbija DIY u Dubrovniku – jedva čekam da odemo do tamo i upoznamo ekipu!
Kada govorimo o sceni, naročito panku i hardcoreu, politika se nekako uvijek nameće, i uvijek u žiži medija budu svađe, koje se generišu kroz mržnju. Vlajternativa uz ostale festivale čini najzdraviju priču koja okuplja cijeli region i svi imaju lijepa iskustva. Međutim kako se nosite sa tom drugom stranom koja stavlja druge ideologije u fokus?
Slažem se da je uvijek, a pogotovo danas teško na hc pank sceni biti apolitičan, jer je i apolitičnost izazvana nekakvom reakcijom ili promišljanjem o politici. Možda neki ljudi ne kuže da je politika sve što nas okružuje i dotiče – od javne rasvjete, cijena kruha, plaća za koje radimo, medija koji konzumiramo, zločina i nepravda koje prođu nekažnjeno, socijalne zaštite, pjesama koje pjevamo i govora mržnje koji gledamo. Svi su ljudi na neki način involvirani s politkom, samo što nema svatko potrebu isticati ili javno progovarati o tome. Netko je jednostavno anarhist, netko je indiferentan, neko nihilist, neko progovara o vrućim temama i ističe vrijednosti u kojima se ističu teme feminizma, antipolitičkog stava, slobode, tolerancije, inkluzije itd. Naš grad je delikatno, osjetljivo područje, najveći izazov i luda hrabrost je bio uopće pokrenuti išta od ovoga, tako da svaka stvar koju mi napravimo ili postignemo u ovoj sredini je za nas veliki progres. Mi kao organizatori pratimo, gledamo, uzimamo u obzir bendove koji imaju slične, ispravne stavove i poglede na društvo iza kojih i mi sami možemo stajati ili se poistovjetiti tzv. osnovne civilizacijske vrijednosti. Međutim, nismo opsesivno opterećeni time, ne mora svaki bend javno istaknuti svoje političko opredijeljenje, nama je uvijek bio cilj dovesti pozitivnu, zdravu atmosferu – tvrdu pankčinu i metalurgiju u naš grad, okupiti alternativnu scenu, biti mjesto okupljanja, povezivanja i udruživanja ljudi sa scene. Mislim da to dobro radimo. Bendovi koji promiču mir i nenasilje su uvijek dobrodošli. Ne možemo stajati iza ljudi koji podržavaju ratove ili ismijavaju genocide. Omogućiti svima koji se osjećaju drugačije, neprilagođeno, neshvaćeno da se na našim događajima osjećaju slobodno i da se mogu izraziti. Bilo to odjećom, frizurom, stavom, ukusom i odabirom životnog stila. Svaku aktivnost promišljamo uzimajući u obzir sve faktore kojima smo okruženi.
U fokus smo stavili ljetnji festival, međutim vi organizujete kocerte i tokom ostatka godine, kao i druge manifestacije. Kako to prolazi?
Vlajternativa festival je naš centralni događaj, a preko godine posjećujemo događaje u bližoj i daljoj okolici te radimo neke naše manje koncerte kad smo u mogućnosti i kad dobijemo neku dobru ponudu koja je realna i izvediva s obzirom na mogućnosti i situaciju. Situacija je da smo 2020. godine ostali bez našeg prostora koji je od 2012. do 2020. bio naš DIY punk plejs u kojem smo radili gigove i sve ostale aktivnosti. Prostor se nalazio u zgradi staroga Doma kulture, koji je srušen. Napravljen je novi, a naš prostor je otišao u povijest, sad je tamo podrum u kojem držimo pojačala i opremu. Od tada smo naše aktivnosti prebacili u spomenutu Pizzeriju Kod Pape, u kojoj u dogovoru s vlasnikom odradimo par koncerata godišnje. S bendovima usuglasimo uvjete pod kojima je koncert izvediv i napravimo pank štalu u našem stilu. Te svirke ponekad budu dobro posjećene, nekad slabije – ne možemo previše na to utjecati radi događanja u našoj okolini gdje se stalno nešto događa, a preko zime nema toliko puno alternativne publike da sve bude posjećeno. Ponekad organiziramo projekciju filma, ponekad oslikavanje zidova, ponekad koncert i tako prezimimo depresivno razdoblje. Zadnje dvije godine sudjelujemo u projektu AJMO! od We move music Croatia i Ministarstva kulture kojem je cilj financijska podrška malim sredinama u organizaciji koncerata u zimskom periodu. Opet – prošli na natječaju!
Vjerujem da se iz udruge dogode i muzičke kolaboracije. Koji su bendovi ljudi koji su organizaciji? Po kojem principu birate bendove koji će nastupiti na festivalu? Vjerujem da vam se dosta ljudi javlja… Kako u jeku sezone uspjevate da “zaobiđete” veće koncerte, sigurno je ljeto puno događaja u vašoj okolini…
O da, da… svake godine se neki bend kojeg zovnemo uključi u pomoć i podršku u organizaciji na bilo koji način. S nekima smo ostali u dobrim prijateljskim odnosima. Istaknuo bi neke bendove: Vipera, M.O.R.T, Petar Punk, Bolesna Štenad, Arises, ekipa iz šibenske pank scene i Fališ festivala dođe pomoći, prijatelji/ice iz Nigdjezemske te Ena Jurov – pank ilustratorica koja nam godinama radi vizuale, nezavisni strip kolektiv Komikaze su sve dane festivala s nama, ove godine su bend Alergija i Smak press tiskara iz Zg radili s nama sve što je trebalo, članovi Savršenih Marginalaca su nam dosta pomogli s Toy Dollsima. Uvijek se nude za pomoć. Ukratko, svi bendovi koji sviraju odmah prihvate ulogu nekakve vrste suorganizacije i na bilo koji način olakšaju organizaciju. Nemamo loših iskustava, čak i kad smo kasnili sa satnicom, bendovi su uredno odradili nastup, bez ljutnje i prigovora. Imamo previše prijava za nastupom, ponekad jednostavno ne stižemo svima odgovoriti na vrijeme, budemo zatrpani mailovima, Msngrima, Instagram inboxima, pa i na privatni broj stižu poruke, upiti, molbe – zato kažem da često pomislimo kako je festival prestigao naše mogućnosti i radni ritam. Balansiramo naš svakodnevni život, egzistenciju i taj život na sceni u kojem smo izričito neprofitno nastrojeni bez ikakvih interesa za profitom, zaradom ili koristoljubljem. Toga kod nas nema od početaka i to je najzdraviji način da kolektiv ostane složan.
Organizatori u Dalmaciji su napravili nekakve grupe u kojoj dogovaramo i objavljujemo datume naših događaja da se što manje toga preklapa. Ponekad je to neizbježno i nemoguće, ali se pazi da jedni druge ne ugrožavamo, da se ne preklapamo, pogotovo ako su festivali žanrovski slični. Ljeti je svaki vikend neki festival ili veći koncert, mi smo se već godinama pozicionirali drugi vikend u osmom mjesecu za nas. Većina ljudi to već zna.
Na koji način udruga planira da se razvija? Šta je fokus u kom pravcu će ići vaša priča?
Uff, to ni sami ne znamo. Da smo na ovo pitanje odgovarali prije šest godina rekli bi da ćemo stati kad dovedemo Toy Dollse u Benkovac. Ostvarili i evo nas još tu. Radimo, aktivni smo dokle god to možemo i stižemo, dokle god nam publika pozitivno reagira i dolazi na naše događaje. Kad skužimo da više ne možemo, onda ćemo raditi fotomonografiju, izložbe i knjigu, stvari za zrelije stanovništvo i uspomene. J Dosta smo spontani i nepredvidivi, tako da ne možemo precizno odgovoriti na ovo pitanje. Svakako opstati i ne predati se, jer smatramo kako stvaramo zdravu i pozitivnu priču za našu zajednicu i šire.
Eto i ako je početak godine, već možemo pozvati ko bude ovo čitao da prije svega pogleda dokumentarac o Vlajternativi a zatim i da planira možda komplet odmor sa festivalom ove godine. Možemo li otkriti neka imena koja su vam u fokusu ove godine, i eto ostale informacije koje su konstantne oko festivala, cijena, smještajni kapaciteti, itd…
Hvala vama ekipa što ste pokazali interes za prikazati našu priču u vašim medijima. Film koji je dostupan na You tube-u prikazuje prvih 10 godina udruge i festivala. Ove godine slavimo 15 godina postojanja I imamo dojam kao da nam treba još jedan film koji prikazuje i ostale godine našeg rada – od 2019 – 2026.
Ove godine u fokusu nam je slična formula: aktualni pank/metal bendovi sa alternativne scene, neko lokalno ime, jedno veće regionalno ime i probati uhvatiti neko veliko europsko ime koje pristaje na naše uvjete.
Ima puno bendova koju su nam pod povećalom i u wishlisti. Loš Primjer je objavio sjajan album prije koji mjesec, ima i neki zanimljivi bend u Podgorici koji je ostavio snažan dojam, hehe.
Naš festival je socijalno osjetljiv i pristupačan za sve ljude. Cijene ulaznica nisu prešle 15€, cijene hrane i pića su 2 ili 3 €, kamp je besplatan sa sanitarnim čvorom i pitkom vodom, merch također nije prelazio 10€.
U planu je ponovo ugostiti raznolik popratni program, izložbe nezavisnog izdavaštva, različite izlagače, live print sitotisak, oslikavanje zida i sl.
Đorđepunx