Invazija Srpskih metal bendova se nastavlja, i ponovo pod Miner Records barjakom. Ovoga puta su to Soul in Cage koji predstavljaju svoju viziju sirovog death-thrash-black metala.
Istina, mnogo je bendova sličnog usmjerenja i slušajući „Slavery”, doživljavam „Deja-Vu”, ali, posmatrano sa vedrije strane, kvalitet materijala je na vrlo zavidnom nivo. Pjesme su ujednačenog tempa, raznovrsne sa dosta sitnih detalja i skoro neprimjetnih upliva drugih pravaca. Pjesme su kompaktne i energija teče bez ikakve diskusije i instrumentalisti se ne plaše korištenja šireg dijapazona mogućnosti njihovih instrumenata. Pretpostavljam da se ovo sve može pripisati tome da bend postoji još od 2003 godine i da su članovi aktivni na sceni i duže od toga, što im je obezbjedilo dovoljno raznovrsnog iskustva.
Onako kako bi stvarno trebali da zvuče, i vjerujem da će se vremenom to izbistriti, se jako dobro čuje na pjesmi „Pobuna”, gdje gostuju Nefas (vokal) i Demonethras (gitara), oboje članovi legendarnog „The Stone”. „Pobuna” je klasičan primjer pjesme koja plijeni muzikom, tekstom i snagom koja se osjeti u svakoj noti. Pjesma, ukratko, reže! Na njoj se takođe vidi i da srpski jezik i te kako može dobro da se uklopi u metal muzici i da aktivno nosi atmosferu, kontra mišljenu svih kritičara istoga. Prihvaćenost engleskog jezika u odnosu n bilo koji drugi jezik na svjetskoj muzičkoj sceni je druga priča. „Soul in Cage„ samo sa jednom ovom pjesmom pokazuju da raspolažu sa ogromnim potencijalom.
Nažalost, preko te jedne pjesme, dolazimo do najslabije karike u lancu. Neću biti nježan i okolišati. Pjevač mora da poradi na svom „scream” stilu pod hitno, jer ovako, to zvuči smiješno. Nije Golum pobogu! Pjevač benda nije za džabe poznat kao „frontman”. Glas je uvijek u prvom planu. Pjevač je uvjek ispred benda. Publika prvo vidi i čuje pjevača. To su vrlo bitni detalji na koje svaki bend mora da obrati pažnju. Ako neće oni, publika svakako hoće. (Ne treba zaboraviti da Balkan hronično pati od neposjedovanja dobrih pjevača, a upečatljivi kao Nefas, ili Glad, su jako sporadični i rijetki).
Ako se ova komponenta poboljša, i debelo radi na svirkama i novom materijalu, ne vidim zašto Soul in Cage ne bi mogli uživati u plodnoj karijeri. Potencijal je svakako vidljiv i opipljiv.
Nikola Franquelli