Robert Pehrsson je jedan od gitarista Imperial State Electric. To vam je bend Nicke Anderssona (The Hellacopters) koji je i svirao na albumu te radio finalni mix. Vjerujem da je dovoljno za uvod. Robert sa ovim bendom ide vrlo sličnom linijom novog Švedskog rokenrola u retro maniru. Blaža produkcija bez velikih studijskih sređivanja, čisti i jednostavni gitarski zvuk, a ritam sekcija kao da je isčupana iz sedamdesetih godina.
Samo im fale zvoncare.
Nimalo me ne bi čudilo da koriste vintage opremu da postignu ovakav zvuk. Znate, Thin Lizzy (tako osjetno na pjesmi “Distant Bound”) onaj prvi Whitesnake zvuk i stil (npr. Pjesma “The Sombre Sleep) – te godine i otprilike taj stil protkan modernijim osjećajem i produkcijom. Na to dodajte vrlo prijatan i pitak Robertov glas, te njegovo prijatno baratanje gitarom i dovoljno Marshalla, i eto recepta za uspjeh. Ništa pretjerano novo, a opet, vrlo slušljivo, zanimljivo i na par pjesama vrlo uzbudljivo.
“Long Way To The Light” je jedno jako prijatno rokenrol putovanje. Lišen velikih očekivanja, Robert je svo svoje znanje i volju usmjerio u pjesme koje su kvalitetne, nepretenciozne, vrlo slušljive i prijatne. Od samog početka je postavljena/zadana atmosfera i do kraja ne opada niti malo. Ovo mu je, mislim, treći solo album (možda griješim) i svakako je najbolji do sada što ostavlja nadu da će ih biti još i da će uzbuđenja biti sasvim dovoljno i u budućnosti.
Nikola Franquelli